Nove vrste riba

PREGLED NALAZA NOVIH VRSTA RIBA U JADRANU
Svrha ovog popisa je da se upotpuni popis jadranske ihtiofaune koji je objavio Jardas 1996. godine. Popisu jadranske ihtiofaune prema Jardasu (1996), (407 vrsta i podvrsta) dodana je 31 vrsta i podvrsta. Za 4 vrste navedene u popisu jadranske ihtiofaune iz 1996. godine Kovačić je revizijom utvrdio da se trebaju brisati. To su: Gobiusculus flavescens, Vanneaugobius pruvoti, Pomatochistus microps i Pomatochistus tortonesei.

Trenutačni broj zabilježenih vrsta i podvrsta riba u Jadranskom moru iznosi 434. Ovaj broj ne možemo uzeti kao točan broj vrsta riba u Jadranu jer ne možemo definitivno odgovoriti na pitanje da li neke vrste koje su ulovljene doista žive u Jadranu ili samo povremeno zalaze. Devet novih vrsta su lesepsijski migranti. Sedam novih vrsta su otkrivene u južnom Jadranu na velikim dubinama.

Vrste koje su navedene u ovom popisu podijeljene su u 5 grupa:

• lesepsijski migranti (vrste iz Crvenog mora)
• batifilne vrste (dubokomorske vrste)
• glavoči-(vrste zabilježene novim tehnikama)
• istočno Atlanske i Mediteranske vrste
• potvrđeni stariji nalazi

Treba naglasiti da se sve navedene kategorije međusobno preklapaju (npr. u kategoriji istočno atlanske i mediteranske vrste navedeno je 5 vrsta a upravo većina opisanih riba spada u ovu kategoriju), ali zbog preglednosti ovog popisa napravljena je gore navedena podjela.

Afrička poletuša

Latin name: PAREXOCOETUS MENTO
Lesepsijski migranti

Ime:	Afrička poletuša
Latinsko ime:	PAREXOCOETUS MENTO
Porodica: Exocoetidae (Poletuše)
Sinonimi:	Paraxocoetus mento atlanticus, Exocoetus gryllus
Imena:	Afrička poletuša (Hr), Volador aletón africano (Sp), African sailfin-flyingfish (En), Exocet voilier africain (Fr)
Opis:	Tijelo je izduženo, spljošteno i zaobljeno trbušno. Na prsnom se dijelu bočna pruga grana. Gornja čeljust je ispruživa. Broj šipčica u leđnoj i podrepnoj peraji je podjednak. Leđna peraja je visoka, a srednje šipčice su najduže. Prsne peraje su duge, a trbušne peraje su srednje dužine. Perajna formula: D: 9-12, A: 10-12, P: 13-15. Na prvom škržnom luku ima 27-30 nastavaka (branhiospina).
Boja:	Zelenkasto plava boja se preljeva leđno, a trbušno je srebrnkasta. Leđna peraja ima puno crnog pigmenta, a prsne peraje su sivkaste.
Dužina:	Maksimalna dužina koju mogu dostići mužjaci i jedinke kojima nije određen spol iznosi 11 cm SL.
Stanište:	Epipelagično u priobalnim vodama
Ishrana:	Nema podataka
Razmnožavanje:	Jaja imaju filamente preko cijele površine
Rasprostranjenost:	Lesepsijski migrant. U istočnom Mediteranu do zaljeva Sidra i Albanije. Česta je kod Izraela i Libanona. U tropskom dijelu zapadnog Indo-Pacifika od Crvenog mora do Fijia.
Grupa:	Lesepsijski migranti Ribe dospjele iz Crvenog mora
Prvi nalaz:	1986. god.(Parin, 1986 a)
Lokalitet:	Uz Albansku obalu
Ribolovni alat:	Nije poznat

 

Afrički kostorog

Latin name: STEPHANOLEPIS DIASPROS
Lesepsijski migranti

Ime:	Afrički kostorog
Latinsko ime:	STEPHANOLEPIS DIASPROS
Porodica: Monacanthidae
Sinonimi:	Afrički kostorog (Hr), Stephanolepis ocheticus, Stephanolepis weberi
Imena:	Lija garnal (Sp), Reticulated leatherjacket (En), Pesce balestra africano (It)
Opis:	Tijelo je visoko i spljošteno. Prva leđna peraja ima snažnu bodlju, repna peraja je zaobljena, a nema trbušnih peraja. Gubica je ispupčena i lagano konkavna leđno. Usta su mala i terminalna sa sjekutićima. Tijelo je pokriveno grubom kožom sa sitnim ljuskama koje imaju bodljice. Perajna formula: D: I + 30-33, A: 30-33.
Boja:	Sivo smeđa ili zelenkasta sa smeđim mrljama i linijama. Odrasli imaju bočne blijede linije i tamne zone u obliku romboida. Repna peraja ima dvije tamne pruge.
Dužina:	Maksimalna dužina koju može dostići iznosi 25 cm TL za mužjake i jedinke kojima nije određen spol.
Stanište:	Priobalno na stjenovitim dnu, koje je obično obraslo vegetacijom, na dubini 20-50 m
Ishrana:	Hrani se malim beskralježnjacima
Razmnožavanje:	Nema podataka
Rasprostranjenost:	Lesepsijski migrant. Istočni i centralni Mediteran do Tunisa i juga Italije te Crveno more i Arapski zaljev.
Grupa:	Lesepsijski migranti Ribe dospjele iz Crvenog mora
Prvi nalaz:	23.08.2002. god.(Dulčić i Pallaoro, 2003)
Lokalitet:	Hrid Djeran na dubini od 20 m, na pjeskovito kamenitom dnu, a temperatura mora iznosila je oko 19,5°C
Ribolovni alat:	Prema izjavi ribara ulovljena je s mrežom potegačom

 

Atlantski mekousnik

Latin name: MELANOSTIGMA ATLANTICUM
Batifilne

Ime:	Atlantski mekousnik
Latinsko ime:	MELANOSTIGMA ATLANTICUM
Porodica: Zoarcidae
Sinonimi:	Nema sinonima
Imena:	Atlantski mekousnik (Hr), Atlantic soft pout (USA), Mollasse atlantique (Can)
Opis:	Tijelo je jako izduženo. Prekriveno je golom labavom kožom okruženom želatinoznim tkivom. Usta su terminalna i nakrivljena. Škržni otvori su reducirani. Visina tijela iznosi 8-10% TL. Duljina glave iznosi 12-15% TL. P: 4-5% TL sa 6-8 (9) šipčica. Nema trbušnih peraja.
Boja:	Gornji dio tijela je ružičasto siv, a strane su iste boje koja postaje intenzivnija skoro crna prema vrhu repa. Gubica, brada i nosnice su tamni. Unutrašnjost usta, škržni otvori, anus i trbušna šupljina su crni.
Dužina:	Maksimalna dužina koju može dostići iznosi 15 cm TL, za mužjake i jedinke kojima nije određen spol, ali obično se nalaze manje jedinke dužine 7-11 cm.
Stanište:	Batipelagično iznad kontinentalnog slaza, obično na dubini 400-1000 m
Ishrana:	Hrani se veslonošcima (kopepodima), ljuskarima (ostrakodima) i eufazidima.
Razmnožavanje:	Bentički mrijest od srpnja do rujna. Fekunditet je oko 30 jaja, čiji promjer iznosi 3,5 mm
Rasprostranjenost:	Oko zapadne obale Škotske i u Mediteranu (Đenovski zaljev, također oko Španjolske-Matallanas), Atlanska obala sjeverno zapadne Afrike te sjeverni Atlantik (New Faundland do rta Hateras).
Grupa:	Batifilne Dubokomorske ribe
Prvi nalaz:	2000. god.(Ungaro i ostali, 2002)
Lokalitet:	Južnojadranska kotlina na dubini 1100 -1200 m
Ribolovni alat:	Dubinska koća. Promjer oka vreće iznosio je 32 mm

 

Bellotijev glavoč

Latin name: GOBIUS ATER
Potvrđeni stariji nalazi

Ime:	Bellotijev glavoč
Latinsko ime:	GOBIUS ATER
Porodica: Gobiidae (Glavoči)
Sinonimi:	Gobius balearicus
Imena:	Bellotijev glavoč (Hr), Bellotti's goby (En), Bellotti-grundel (Ge)
Opis:	Zatiljak je s ljuskama dok je brada bez njih. Prsne slobodne šipčice su dobro razvijene. Perajna formula: D1: VI, D2: I + 12-14, A: I + 11, P: 18 (18-19). U bočnim serijama ima 38-40 ljusaka. Broj kralježaka je 28.
Boja:	Smeđa s tamnim prsnim režnjem. Prva leđna peraja ima tanki blijedi gornji rub.
Dužina:	Maksimalna dužina koju može dostići iznosi 7,1 cm SL, za mužjake i jedinke kojima nije određen spol.
Stanište:	Mediteran i Jadransko more
Ishrana:	Nema podataka
Razmnožavanje:	Nema podataka
Rasprostranjenost:	Zapadni Mediteran (Baleari, Lionski zaljev do Nice) i istočni dio Mediterana (Peleponez). Zabilježen je i kod Sardinije.
Grupa:	Potvrđeni stariji nalazi
Prvi nalaz:	1890. god.(Ahnelt, 2001)
Lokalitet:	Split
Ribolovni alat:	Nema podataka

 

Bodljikava mramorna riba

Latin name: SIGANUS RIVULATUS
Lesepsijski migranti

Ime:	Bodljikava mramorna riba
Latinsko ime:	SIGANUS RIVULATUS
Porodica: Siganidae
Sinonimi:	Amphacanthus sigan , Teuthis sigan
Imena:	Bodljikava mramorna riba (Hr), Marbled spinefoot (En), Sigan marbre, Cordonnier marbre (Fr), Sigan jaspeado (Sp)
Opis:	Tijelo je spljošteno. Visina tijela 2,7-3,4 puta stane u SL. Glava je umjereno konkavna sa tupom gubicom. Usta su mala sa različitim usnama, a gornja usna je deblja i malo prebacuje donju. Ljuske su male. Zubi u čeljustima su u jednoj seriji. Na prvom škržnom luku ima 18-19 + 1 + 5-6 nastavka (branhiospina). Perajna formula: D: XIV + 10, A: VII + 9, P: 16, V: I + 3 +I. Repna peraja je blago rašljasta.
Boja:	Varijabilna, obično sa nešto tamnih mrlja i zlatnom valovitom prugom sa strane tijela ispod bočne pruge.
Dužina:	Maksimalna dužina koju može dostići iznosi 40 cm SL, za mužjake i jedinke kojima nije određen spol, ali uobičajena dužina iznosi 10-20 cm SL.
Stanište:	Priobalne vode, blizu dna na dubinama koje ne prelaze 60 m. Nađene su u malom broju u jako slanoj Bardawil laguni. Živi u jatima.
Ishrana:	Hrani se smeđim, crvenim i zelenim algama te fitoplanktonom
Razmnožavanje:	U razdoblju od lipnja do kolovoza. Minimalna dužina kod prvog mrijesta je 148 mm, a istu postiže sa 2 godine.
Rasprostranjenost:	Istočni Mediteran, od Egejskog mora uz obalu Turske, Cipra, Libanona, Izraela, Egipta do Libije. Ova vrsta je lesepsijski migrant iz Crvenog mora i zaljeva Aden.
Grupa:	Lesepsijski migranti Ribe dospjele iz Crvenog mora
Prvi nalaz:	05.10.2000. god.(Dulčić i Pallaoro, 2004)
Lokalitet:	Otočić Bobara
Ribolovni alat:	Mreža potegača na dubini od 15 m, na pjeskovitom dnu prekrivenom algama i morskom travom.Temperatura mora prilikom ulova je iznosila oko 19,5°C.

 

Čarobni patkokljunić

Latin name: FACCIOLELLA OXYRHYNCHA
Batifilne

Ime:	Čarobni patkokljunić
Latinsko ime:	FACCIOLELLA OXYRHYNCHA
Porodica: Nettastomatidae (Patkokljunići)
Sinonimi:	Facciolella physonema, Nettastomella physonima
Imena:	Čarobni patkokljunić (Hr), Facciola's sorcerer (En), Facciolella (It)
Opis:	Tijelo je veoma izduženo, bez ljusaka, a subcilindrično je anteriorno. Spljošteno je iza anusa i sužava se prema repu u šiljak. Anus se nalazi približno na prvoj trećini tijela. Glava je dugačka s izduženim čeljustima, a gornja čeljust ima istaknuti vršak i duža je od donje. Zubi su konični. Leđna, podrepna i repna peraja se spajaju, a leđna peraja počinje iza škržnih otvora. Broj kralježaka iznosi 240-250.
Boja:	Srebrnkasta, djelomično naglašena na leđima. Posteriorni dio leđne podrepne i repne peraje ima crni rub.
Dužina:	Maksimalna dužina koju može dostići iznosi 65 cm SL, za mužjake i jedinke kojima nije određen spol.
Stanište:	Uglavnom batibentosko do 730 m dubine, ali također u donjoj zoni kontinentalnog šelfa.
Ishrana:	Hrani se karnivorno, uglavnom desetonošcima (dekapodima).
Razmnožavanje:	Mrijesne ženke su zamijećene tijekom cijele godine.
Rasprostranjenost:	Mediteran (Ligursko i Tirensko more), istočni Atlantik do Portugala i Madeire. Ličinke su pronađene zapadno do Azora i južno do otprilike 28° N od Afričke obale.
Grupa:	Batifilne Dubokomorske ribe
Prvi nalaz:	Kolovoz 2000. god. na dubini 440 - 526 m
Lokalitet:	Južni Jadran
Ribolovni alat:	Eksperimentalna pelagična koća

 

Češljasta kirnja

Latin name: MYCTEROPERCA RUBRA
Istočno atlanske i mediteranske ribe

Ime:	Češljasta kirnja
Latinsko ime:	MYCTEROPERCA RUBRA
Porodica: Serranidae (Vučice)
Sinonimi:	Epinephelus ruber, Sparus scirenga
Imena:	Češljasta kirnja (Hr), Comb grouper (En), Badeche rouge, Merou royal (Fr), Cernia rossa (It), Gitano (Sp)
Opis:	Vrlo je slična kirnjama od kojih se razlikuje po nekim obilježjima glave. Tijelo je robusno i izduženo. Preoperkularni zarez i režanj su vidljivi. Perajna formula: D: XI + 15-17, A: III + 11-12. Repna peraja je zatupljena. Škržni nastavci su dugi i tanki: 29-32 na donjem rubu prvog škržnog luka. Ljuske su ktenoidne.
Boja:	Crvenkasto smeđa s nepravilnim valovitim tamnim linijama i bijelim mrljama jače izraženim kod nedoraslih. Kod nedoraslih na repnom dršku se može vidjeti crno sedlo.
Dužina:	Maksimalna dužina koju mogu dostići mužjaci i jedinke kojima nije određen spol znosi 144 cm TL.
Stanište:	Stjenovito i pjeskovito dno na dubini 15-200 m
Ishrana:	Hrani se karnivorno, uglavnom ribama
Razmnožavanje:	Oplodnja je vanjska, a vrsta je protoginična
Rasprostranjenost:	Istočni Atlantik, Maroko, Madeira, sjeverno do Biskajskog zaljeva i Mediteran (uglavnom južni dio). Istočni Atlantik do Angole, a u zapadnom Atlantiku oko Bermuda, Karibsko more i Brazil.
Grupa:	Istočno atlanske i mediteranske ribe
Prvi nalaz:	09. 09. 2000. god. (Glamuzina i ostali, 2002)
Lokalitet:	Nekoliko nautičkih milja od Dubrovnika. Lokalitet je karakterističan po velikim stjenama bačenim u more prije nekoliko godina radi formiranja umjetnog grebena.
Ribolovni alat:	Jedinku je ulovio ronilac s podvodnom puškom

 

Dollfusijev glavoč

Latin name: VANNEAUGOBIUS DOLLFUSI
Potvrđeni stariji nalazi

Ime:	Dollfusijev glavoč
Latinsko ime:	VANNEAUGOBIUS DOLLFUSI
Porodica: Gobiidae (Glavoči)
Sinonimi:	Nema sinonima
Imena:	Dollfusijev glavoč (Hr)
Opis:	Suborbitalne papile nalaze se u 6 poprečnih nizova. Predorzalno područje i glava su bez ljusaka. Na prsnim perajama najgornje šipčice spojene su membranom. Trbušne peraje su odvojene, iako su središnji ogranci šipčica spojeni s nižom membranom između baza. D1: VI šipčica. U bočnim serijama se nalazi 26-32 ljusaka. Ljuske su ktenoidne.
Boja:
Dužina:	Nema podataka
Stanište:	Demerzalno na dubini 110-115 m. Pjeskovito dno djelomično stjenovito.
Ishrana:	Nema podataka
Razmnožavanje:	Nema podataka
Rasprostranjenost:	Istočni Atlantik i Jadran
Grupa:	Potvrđeni stariji nalazi
Prvi nalaz:	11.11.1931. god.(Pallaoro i Kovačić, 2000)
Lokalitet:	Stobreč, na kosini obrasloj s algama na dubini 30-40 m
Ribolovni alat:	Dređa

 

Grbavi čizmar

Latin name: ALECTIS ALEXANDRINUS
Potvrđeni stariji nalazi

Ime:	Grbavi čizmar
Latinsko ime:	ALECTIS ALEXANDRINUS
Porodica: Carangidae (Bitnice, Šnjurci, Trnobokci)
Sinonimi:	Scyris alexandrina, Caranx gallus, Hynnis goreenis
Imena:	Grbavi čizmar (Hr), Alexandria pompano (En), Cordonnier bossu (Fr), Jurel de Alejandria (Sp)
Opis:	Tijelo je bočno jako spljošteno i visoko te postaje sve izduženije s rastom. Visina oko 1,3-1,8 puta stane u FL (vilična dužina tijela). Perajna formula: D: VII (ne javljaju se do oko 15 cm TL) + I + 20-22, A: II (nema ih kod nedoraslih) + I + 18-20 šipčica. Prednje mekane šipčice leđne i podrepne peraje su filamentozne kod nedoraslih. Trbušne peraje su relativno duge, približno dužine gornje čeljusti kod odraslih, dok su kod nedoraslih puno duže. Na prvom škržnom luku ima 7-11 nastavak (branhiospina) gornjih i 25-28 donjih (uključujući rudimentalne). Ljuske na tijelu su male i teško ih je vidjeti, a dijelovi tijela i glave su bez ljusaka.
Boja:	Uglavnom srebrnkasta s blagom plavkasto metalnom nijansom na gornjoj trećini tijela i glavi. Nedorasli imaju pet pruga na tijelu.
Dužina:	Maksimalna dužina koju može dostići iznosi 100 cm TL za mužjake i jedinke kojima nije određen spol.
Stanište:	Odrasli su organizirani solitarno i u priobalnim vodama pri dnu do najmanje 50 m dubine. Snažni su plivači, a nedorasli su uglavnom pelagični.
Ishrana:	Hrani se uglavnom lignjama i ribama.
Razmnožavanje:	Ima pelagična jaja i mrijesti se uglavnom tijekom ljeta.
Rasprostranjenost:	Istočni dio Mediterana (Sirija, Izrael, Malta, istočna Španjolska, Maroko) i istočni Atlantik kod Maroka te obala Afrike južno od Angole.
Grupa:	Potvrđeni stariji nalazi
Prvi nalaz:	26.09.1973. god.(Dulčić, 2005)
Lokalitet:	Pokraj Splita
Ribolovni alat:	Nije poznat

 

Guilletijev glavoč

Latin name: LEBETUS GUILLETI
Glavoči

Ime:	Guilletijev glavoč
Latinsko ime:	LEBETUS GUILLETI
Porodica: Gobiidae (Glavoči)
Sinonimi:	Gobius scorpioides guilleti
Imena:	Guilletijev glavoč (Hr), Guillet's goby (En), Guillet-Grundel (Ge)
Opis:	Tijelo je malo, spljošteno i dorzoventralno simetrično. Glava je relativno mala i lagano spljoštena s velikim očima dužim od gubice. Oči su postavljene dorzolateralno. Usta su obla sa kraćom gornjom usnom. Zubi su u obje čeljusti raspoređeni u tri reda, a u prvom redu su povečani uspravni i kanini formni. Spolni dimorfizam se očituje u tjelesnim proporcijama i u boji. Perajna formula: D1: VI, D2: I + 7-9, A: I + 5-6, P: 16-17 (15-17). Broj kralježaka iznosi 25-26.
Boja:	U prirodnom okolišu boja je prilagođena podlozi. Osnovno obojenje su široke smeđe i gotovo bijele poprečne šare. Velike svjetle točke nalaze se trbušno. Repni držak je gotovo bijele boje. Sve smeđe vertikalne linije su dobro odvojene od bijelog međuprostora tamnim rubovima.
Dužina:	Maksimalna dužina koju može dostići iznosi 2,5 cm SL za mužjake i jedinke kojima nije određen spol.
Stanište:	U priobalju na šljunkovitom dnu do dubine od 29 m
Ishrana:	Nema podataka
Razmnožavanje:	Poslijeličinke se pojavljuju od lipnja do rujna (zapadni dio engleskog kanala).
Rasprostranjenost:	Istočni Atlantik (Kattegat, Beltovo more do Portugala), također Banyuls, zapadni Mediteran te Kanarski otoci.
Grupa:	Glavoči Vrste zabilježene novim tehnikama
Prvi nalaz:	07.09.1999. god.(Herler i Kovačić, 2002)
Lokalitet:	Klenovica
Ribolovni alat:	Jamka uz upotrebu anestetika

Istarski glavoč

Latin name: DIDOGOBIUS SPLECHTNAI
Glavoči

Ime:	Istarski glavoč
Latinsko ime:	DIDOGOBIUS SPLECHTNAI
Porodica: Gobiidae (Glavoči)
Sinonimi:	Nema sinonima
Imena:	Istarski glavoč (Hr), Splechtna-Grundel (Ge)
Opis:	Perajna formula: D1: VI, D2: I + 1O, A: I + 9, P: 15, V: I + 5 + I + 5. U bočnoj pruzi ima 29 ljusaka.
Boja:	Glava je smeđa. Tri su široka smeđa području na trupu poprečno ispod prve i druge leđne peraje i posteriornog dijela repnog drška s bijelkastim međuprostorom. Na kraju prve leđne peraje nalazi se jasna crna mrlja.
Dužina:	Maksimalna dužina koju mogu dostići mužjaci i jedinke kojima nije određen spol iznosi 2,3 cm SL, a za ženke 2,81 cm SL.
Stanište:	Demerzalno na dubini 7-11 m. Jedinke su pronađene u najskrovitijim djelovima špilja s uskim pristupom i na finom sedimentu.
Ishrana:	Nema podataka
Razmnožavanje:	Nema podataka
Rasprostranjenost:	Mediteransko more, Italija i Španjolska
Grupa:	Glavoči Vrste zabilježene novim tehnikama
Prvi nalaz:	03.06.2001. god.(Herler i Patzner, 2002)
Lokalitet:	Pokraj Pule na dubini od 11 m, u maloj špilji
Ribolovni alat:	Ronilac je ulovio jedanu jedinku s jamkom i uz upotrebu anestetika.

Kirnja bjelica

Latin name: EPINEPHELUS AENEUS
Istočno atlanske i mediteranske ribe

Ime:	Kirnja bjelica
Latinsko ime:	EPINEPHELUS AENEUS
Porodica: Serranidae (Vučići)
Sinonimi:	Serranus aeneus, Cherna aenea
Imena:	Kirnja bjelica (Hr), White grouper (En), Merou blanc (Fr), Cernia bianca (It), Cherna de ley (Sp)
Opis:	Tijelo je izduženo. Perajna formula: D: X-XI + 14-16, A: III + 8-9. Repna peraja je zaobljena. Ljuske su male i duboko u debeloj koži, a više od 90 ljusaka se nalazi u bočnoj pruzi. Razlikuje se od ostalih kirnji po tri ili četiri bljedo plavih ili bijelih pruga preko škržnog poklopca.
Boja:	Zelenkasto siva. Neka područja su manje ili više tamnija. Ima crnkaste mrlje po tijelu, a dvije ili tri istaknute kose linije se nalaze sa strane glave.
Dužina:	Maksimalna dužina koju može dostići iznosi 120 cm TL za mužjake i jedinke kojima nije određen spol.
Stanište:	Demerzalno na pjeskovitim i muljevitim sedimentima na dubini 20-200 m
Ishrana:	Hrani se ribama, glavonošcima i rakovima
Razmnožavanje:	U proljeće (Mediteran)
Rasprostranjenost:	Istočni Atlantik. Afrička i Europska obala sjeverno do Britanskog otočja. Istočni Mediteran te zapadna Afrika južno do Angole.
Grupa:	Istočno atlanske i mediteranske ribe
Prvi nalaz:	22.02.1998. god.
Lokalitet:	Nekoliko nautičkih milja od Dubrovnika
Ribolovni alat:	Plutajuća mreža stajačica

 

Kolombatovićev glavoč

Latin name: GOBIUS KOLOMBATOVICI
Glavoči

Ime:	Kolombatovićev glavoč
Latinsko ime:	GOBIUS KOLOMBATOVICI
Porodica: Gobiidae (Glavoči)
Sinonimi:	Nema sinonima
Imena:	Kolombatovićev glavoč (Hr)
Opis:	Tijelo je umjereno izduženo te bočno spljošteno na repnom dršku. Glava je velika s zaobljenom gubicom. Čeljusti su podjednake dužine. Zubi su uspravni i kanini formni, poredani su u nekoliko redova, a u prvom redu su najveći. Oči su razmjerno male u usporedbi s drugim glavočima. Perajna formula: D1: VI, D2: I + 14 (14:10,13:1), A: I + 13, C: 17, P: 17-19 (17:2, 18:8, 19:1), V: I + 5 + 5 + I. Ljuske su ktenoidne. Broj ljusaka u bočnom nizu iznosi 52-57.
Boja:	Bljeda do žučkasta sa svjetlim narančastim nepravilnim točkama u uzdužnim redovima.Trbušno je bjelkasta do bljeda. Po sredini tijela bočno je raspoređeno 9 tamno narančastih mrlja.
Dužina:	Maksimalna dužina koju može dostići iznosi 9,2 cm SL za mužjake i jedinke kojima nije određen spol, a za ženke 9,06 cm SL.
Stanište:	Demerzalno na dubini 15-38 m, na mekom sedimentu i stijenama, ali uvijek blizu skrovišta (male špilje, stjene i pukotine). Jako je plašljiva i rijetko dopušta roniocima da joj se približe.
Ishrana:	Nema podataka
Razmnožavanje:	Nema podataka
Rasprostranjenost:	Sjeverni Jadran. Nađena je na četiri bliske lokacije: Plovanov stol, Kamenjak, rt Tenki i rt Sv. Marak na istočnoj obali otoka Krka.
Grupa:	Glavoči Vrste zabilježene novim tehnikama
Prvi nalaz:	18.09.1998. god.(Kovačić i Miller, 2000)
Lokalitet:	Kamenjak otok Krk
Ribolovni alat:	Nije poznat

 

Mediteranska pauk riba

Latin name: BATHYPTEROIS DUBIUS
Batifilne

Ime:	Mediteranska pauk riba
Latinsko ime:	BATHYPTEROIS DUBIUS
Porodica: Ipnopidae
Sinonimi:	Bathypterois mediterraneus
Imena:	Mediteranska pauk riba (Hr), Mediterranean spiderfish (En), Spider fish (USA)
Opis:	Perajna formula: D: 15, A: 8-9, V: 8, P: 9-11. Dvije vanjske šipčice na trbušnim perajama su zadebljane i izdužene (24-86% SL). Dvije najgornje šipčice prsnih peraja su produžene (74-120% SL), a najdonje šipčice repne peraje dugačke su otprilike 24-70% SL. Prisutna je adipozna perajica. Broj ljusaka u bočnoj pruzi iznosi 54-57. Donja je strana donje čeljusti bez ljusaka. Uglavnom je solitarna, ali se povremeno sakuplja u jata.
Boja:	Glava i tijelo su crni. Peraje su tamne do crne.
Dužina:	Maksimalna dužina koju mogu dostići mužjaci i jedinke kojima nije određen spol iznosi 20,5 cm SL, no obično se nalaze jedinke između 9-13 cm SL.
Stanište:	Bentoska vrsta na kontinentalnom slazu na dubini 260-2800 m
Ishrana:	Hrani se bentopelagičnim planktonom
Razmnožavanje:	Sinhroni hermafrodit
Rasprostranjenost:	Istočni Atlantik, sjeverno istočni Atlantik do Sjera Leone, a u Mediteranu je zabilježen jedan nalaz.
Grupa:	Batifilne Dubokomorske ribe
Prvi nalaz:	2000. god. (Ungaro i ostali, 2002)
Lokalitet:	Južni Jadran na dubini 1100 -1200 m
Ribolovni alat:	Dubinska koća sa promjerom oka na vreći od 32 mm

 

Mediteranska tabinjka

Latin name: LEPIDION LEPIDION
Batifilne

Ime:	Mediteranska tabinjka
Latinsko ime:	LEPIDION LEPIDION
Porodica: Moridae (Tabinjke)
Sinonimi:	Lepidion rissoi, Lepidion rubescens
Imena:	Mediteranska tabinjka (Hr), Mediterranean codling (En), Fuchista (It), Musdea di fondo (It).
Opis:	Ima zube na vomeru. Na bradi se nalazi brk. Stražnja nosnica se nalazi odmah ispred oka. Promjer oka stane 3,1-3,6 puta u dužinu glave. Perajna formula: D1: 4-6; D2: 54-59, A: 48-51. Prva šipčica u leđnoj i trbušnoj peraji je produžena. Podrepna peraja je djelomično razvedena. Sustav je bočne pruge na glavi bez pora. Broj piloričkih nastavaka iznosi 8-10.
Boja:
Dužina:	Maksimalna dužina koju može dostići iznosi 34 cm TL za mužjake i jedinke kojima nije određen spol.
Stanište:	Bentopelagično. Najbrojnija je na dubini ispod 750 m, a može se naći do dubine od 2230 m.
Ishrana:	Hrani se bentoskim rakovima, školjkašima, crvima i zooplanktonom.
Razmnožavanje:	Nema podataka
Rasprostranjenost:	NW Mediteran
Grupa:	Batifilne Dubokomorske ribe
Prvi nalaz:	Istraživanje je obavljeno u travnju 1999. godine. Napravljeno je dvanaest potega, svaki u trajanju po jedan sat na dubini 826-1196 m (Ungaro i ostali, 2001)
Lokalitet:	Južnojadranska kotlina
Ribolovni alat:	Korištena je koća dužine 35 m, s horizontalnim otvorom od 15-16 m i vertikalnim otvorom 0,8-1,2 m.Promjer rastegnutog oka mreže na vreći bio je oko 32 mm. Brzina potega bila je prosječno 2,8 čvora.

Mediteranski dugorepac rilaš

Latin name: CAELORINCHUS MEDITERRANEUS
Batifilne

Ime:	Mediteranski dugorepac rilaš
Latinsko ime:	CAELORINCHUS MEDITERRANEUS
Porodica: Macrouridae (Rilke)
Sinonimi:	Nema sinonima
Imena:	Mediteranski dugorepac rilaš (Hr)
Opis:	Gubica je široka i relativno plitka, zašiljena u bočnom smjeru, široka i plosnata leđno, a završava s uskim vrhom u obliku dijamanta. Suborbitalni hrbat je dobro razvijen i jasno odvaja leđnu i trbušnu stranu glave. Usta su relativno mala. Na unutrašnjem dijelu prvog škržnog luka nalaze se 2 + 5-7 nastavka (branhiospina). Perajna formula: D1: II + 7-9, P: 16-19, V: 7 (8 rijetko). Plivaći mjehur je veliki. Svjetlosni organi su slabo razvijeni. Svi zubi su uniformno mali i konični. Sve peraje su srednje razvijene.
Boja:	Preko cijelog tijela smeđkasto siva do skoro tamne. Neki djelovi kao vrh gubice, škržni poklopac i šipčice prsnih peraja su tamni do crni. Trbušni dio je plavkasti, a boja se ne proteže naprjed od baze trbušnih peraja. Usta, nepce i škržne membrane su crne.
Dužina:	Maksimalna dužina koju može dostići iznosi 65 cm SL, za mužjake i jedinke kojima nije određen spol.
Stanište:	Batidemerzalno na dubini 800-1200 m
Ishrana:	Nema podataka
Razmnožavanje:	Nema podataka
Rasprostranjenost:	Mediteran, Jadransko more
Grupa:	Batifilne Dubokomorske ribe
Prvi nalaz:	Listopad 2000. god. Na dubini 1085 -1159 m
Lokalitet:	Južni Jadran
Ribolovni alat:	Koća sa širilicama duga 16 m

 

Morski vepar

Latin name: PLECTORHINCHUS MEDITERRANEUS
Istočno atlanske i mediteranske ribe

Ime:	Morski vepar
Latinsko ime:	PLECTORHINCHUS MEDITERRANEUS
Porodica: Haemulidae
Sinonimi:	Diagramma mediterraneum, Parapristipoma mediterraneum
Imena:	Morski vepar (Hr), Rubber-lip grunt (En), Diagramme gris (Fr), Burro chiclero (Sp)
Opis:	Glava je razmjerno mala i oko 3,3 puta stane u standardnu dužinu tijela. Gubica je dugačka, a usta su mala i lagano nakrivljena. Ljuske su male, a u bočnoj pruzi ima 54-57 ljusaka. Na donjem škržnom luku ima 19-20 nastavka (branhiospina). D: XI-XII + 17-19, A: III + 8-9 šipčica.
Boja:	Leđno je sivkasto ljubičasta, a trbušno srebrnkasta.
Dužina:	Maksimalna dužina koju mogu dostići mužjaci i jedinke kojima nije određen spol iznosi 80 cm SL, ali obično se dužina kreće oko 30-60 cm SL.
Stanište:	Pjeskovito i muljevito dno na dubini 10-180 m
Ishrana:	Hrani se zoobentosom i zooplanktonom
Razmnožavanje:	Nema podataka
Rasprostranjenost:	Istočni Atlantik od Kanarskih otoka do Portugala te uz zapadnu obalu Afrike do Angole, a također i zapadni Mediteran.
Grupa:	Istočno atlanske i mediteranske ribe
Prvi nalaz:	18.08.1993. god.(Lipej i ostali, 1996)
Lokalitet:	Trščanski Zaljev
Ribolovni alat:	Ronilac je ulovio jednu jedinku

 

Narančasto pjegasta kirnja

Latin name: EPINEPHELUS COIOIDES
Lesepsijski migranti

Ime:	Narančasto pjegasta kirnja
Latinsko ime:	EPINEPHELUS COIOIDES
Porodica: Serranidae (Vučići)
Sinonimi:	Serranus nebulosus, Serranus suillus, Homalogrystes Guntheri
Imena:	Narančasto pjegasta kirnja (Hr), Orange-spotted grouper (En), Merou taches oranges (Fr), Mero de pintas naranjas (Sp)
Opis:	Tijelo je izduženo, visina 2,9 do 3,7 puta stane u standardnu dužinu tijela, a dužina glave stane 2,3 do 2,6 puta u standardnu dužinu. Na gornjem rubu škržnog luka ima 8-10 škržna nastavka, a na donjem rubu 14-17, 23-26 ukupno. Perajna formula: D: XI + 14-16, A: III + 8, P: 18-20. V: 1,9-2,7 puta stane u dužinu glave. U leđnoj peraji najduža je 3 ili 4 šipčica, a podrepna i repna peraja su zaobljene. U bočnoj pruzi ima 58-65 ljusaka.
Boja:	Glava i tijelo su žučkasto smeđe boje s leđne strane, a zasjenjeno do bjelkasto na trbušnom dijelu. Brojne su male smeđkasto narančaste ili crveno smeđe točke na glavi, tijelu i po perajama. Tijelo ima 5 blijedih, nepravilnih, kosih tamnih linija koje se razdvajaju na trbušnom dijelu.
Dužina:	Maksimalna dužina koju može dostići iznosi 100 cm TL, za mužjake i jedinke kojima nije određen spol.
Stanište:	Obale kontinenata i velikih otoka. Često je nađena u estuarijima i dalje od obala do dubine od 100 m.
Ishrana:	Hrani se ribama, rakovima i sipama
Razmnožavanje:	U razboblju od ožujka do lipnja. Ženke sazrijevaju sa 25-30 cm TL koju dostižu sa 2-3 godine. Imaju pelagična jaja.
Rasprostranjenost:	Lesepsijski migrant. Široko je rasprostranjena. Od Crvenog mora južno do Durbana i istočno do zapadnog Pacifika gdje doseže od otočja Ryukyu do Australije i istočno do Palau i Fijia, te Perzijski zaljev, Indija, Mauricijus.
Grupa:	Lesepsijski migranti Ribe dospjele iz Crvenog mora
Prvi nalaz:	16.05.1998. god.(Parenti i Bressi, 2001)
Lokalitet:	Tršćanski zaljev
Ribolovni alat:	Ribarska mreža

 

Norveški glavoč

Latin name: POMATOSCHISTUS NORVEGICUS
Glavoči

Ime:	Norveški glavoč
Latinsko ime:	POMATOSCHISTUS NORVEGICUS
Porodica: Gobiidae (Glavoči)
Sinonimi:	Gobius minutus norvegicus
Imena:	Norveški glavoč (Hr), Norway goby (En), Gobio noruego (Sp), бычок норвежский (Rus)
Opis:	Oči su smještene dorzolateralno. Predorzalno područje je sa ljuskama, a prsa su obično bez ljusaka. Repna peraja je zaobljena. Perajna formula: D1: VI, D2: I + 9-10 (8-10), A: I + 9-10 (8-11), P:17 (16-18). Broj ljuski u bočnim serijama iznosi 55-60, a broj kralježaka je 32 (31-33).
Boja:	Žučkasto smeđa (blijeda), prozirna, s tamnom mrežom i raspršenim točkama crvenožute do narančaste boje. Odrasli mužjaci imaju otprilike 10-12 bočnih okomitih tamnih crta. Prsa su pigmentirana, a tamne mrlje nalaze se udaljeno na krajevima prve leđne peraje. Ženke nemaju prve leđne točke i mrlje na bradi.
Dužina:	Maksimalna dužina koju može dostići iznosi 8 cm TL za mužjake i jedinke kojima nije određen spol.
Stanište:	Dalje od obale na muljevitom i krupno ljušturastom dnu na dubini 18-325 m
Ishrana:	Hrani se zoobentosom
Razmnožavanje:	Poslijeličinke su pronađene u razdoblju od srpnja do rujna u Plymouthu.
Rasprostranjenost:	Istočni Atlantik i Mediteran
Grupa:	Glavoči Vrste zabilježene novim tehnikama
Prvi nalaz:	Ožujak 1998. god.(Stefanni, 2000)
Lokalitet:	Kod Venecije na dubini 10 - 20 m, na pješčanom dnu
Ribolovni alat:	Nije poznat

Oštrozubi morski gušter

Latin name: SAURIDA UNDOSQUAMIS
Lesepsijski migranti

Ime:	Oštrozubi morski gušter
Latinsko ime:	SAURIDA UNDOSQUAMIS
Porodica: Synodontidae (Gušteri)
Sinonimi:	Saurida argyophanes, Saurida tumbil, Saurida macrolepis
Imena:	Oštrozubi morski gušter (Hr), Brushtooth lizardfish (En), Anoli de mer (Fr), Lagarto (Sp)
Opis:	Tijelo je tanko, izduženo i cilindrično. Prekriveno je cikloidnim ljuskama koje otpadaju. Glava je spljoštena i općenito uska, bez ljusaka na leđnom dijelu tijela. Čeljusti su duge i protežu se iza oka s brojnim oštrim zubima vidljivim i kada su čeljusti zatvorene. Prsne peraje prilično su kratke, a repna peraja je račvasta. Prisutna je adipozna perajica. Perajna formula: D: 11-12, A: 10-12, V: 9, P: 14-15. U bočnoj pruzi ima 41-52 ljusaka.
Boja:	Tijelo ima 8-10 tamnih mrlja uzduž bočne pruge. Prva šipčica u leđnoj i gornja prva šipčica u repnoj peraji imaju nizove tamnih mrljica.
Dužina:	Maksimalna dužina koju može dostići iznosi 50 cm SL za mužjake i jedinke kojima nije određen spol, a za ženke iznosi 23 cm SL.
Stanište:	Pjeskovito i muljevito dno obično na dubinama manjim od 100 m, ali može se naći do dubine od 350 m.
Ishrana:	Hrani se uglavnom malim ribama (inćuni i trlje) te glavonošcima i bentoskom rakovima.
Razmnožavanje:	U Sueskom zaljevu mrijesti se od travnja do lipnja.
Rasprostranjenost:	Indo-zapadno Pacifički lesepsijski migrant. Sueski zaljev, Crveno more, Južna afrika do Australije u Indijskom oceanu. Oko Japana do Velikog Koraljnog Grebena u Pacifiku.
Grupa:	Lesepsijski migranti Ribe dospjele iz Crvenog mora
Prvi nalaz:	1995. god.
Lokalitet:	Uz Albansku obalu
Ribolovni alat:	Dubinska koća

Polukljuna iglica

Latin name: HEMIRAMPHUS FAR
Lesepsijski migranti

Ime:	Polukljuna iglica
Latinsko ime:	HEMIRAMPHUS FAR
Porodica: Hemiramphidae
Sinonimi:	Hemirhamphus obesus, Hemiramphus mocquardianus
Imena:	Polukljuna iglica (Hr), Halfbeak (En), Demi-bec (Fr), Agujeta (Sp)
Opis:	Tijelo je bočno spljošteno, izduženo i ovalno u presjeku. Donji dio repne peraje je puno duži od gornjeg. Trokutasti je dio gornje čeljusti bez ljuske. Središnje šipčice u trbušnim perajama dulje su nego ostale šipčice. Perajna formula: D: 11-14, A: 9-12, P: 11-13. Na prvom škržnom luku ima 25-36 (obično 29-33) škržna nastavka te 21-27 na drugom škržnom luku. Prsna peraja je kratka. Broj kralježaka iznosi 50-55.
Boja:	Nedorasli i odrasle imaju 3-9, obično 4-6 istaknutih vertikalnih pruga sa strane tijela. Na leđnoj, repnoj i trbušnim perajama nalaze se crno pigmentirane zone.
Dužina:	Maksimalna dužina koju može dostići iznosi 45 cm TL za mužjake i jedinke kojima nije određen spol.
Stanište:	Epipelagično, obično u priobalnim vodama. Skuplja se u jata.
Ishrana:	Hrani se primarno plutajučom morskom travom, ali također i zelenim algama te ponekad dijatomejama.
Razmnožavanje:	Vjerojatno se mrijesti u plitkim vodama u proljeće i ljeto. Jaja su pričvrščena na vegetaciju u obliku ljepljivih niski, a ličinke su planktonske.
Rasprostranjenost:	Lesepsijski migrant. Česta je ispred obala Izraela i Libanona te u tropskim vodama Indo-Pacifika. Jedan nalaz je zabilježen u Albanskim vodama.
Grupa:	Lesepsijski migranti Ribe dospjele iz Crvenog mora
Prvi nalaz:	1986. god.(Parin, 1986 b)
Lokalitet:	Uz obalu Albanije
Ribolovni alat:	Nije poznat

 

Priljepak skriveni

Latin name: APLETODON INCOGNITUS
Glavoči

Ime:	Priljepak skriveni
Latinsko ime:	APLETODON INCOGNITUS
Porodica: Gobiesocidae (Priljepnjaci, Priljepetuše)
Sinonimi:	Nema sinonima
Imena:	Priljepak skriveni (Hr)
Opis:	Tijelo je duguljasto i usko. Visina 5,3-6,7 stane u standardnu dužinu tijela. Repni držak je kratak. Glava je jako spljoštena. Gubica je kratka. Spolni dimorfizam očituje se u većoj dužini mužjaka. Broj kralježaka je 25-27 bez urostila. Broj škržnih nastavaka na posteriornom rubu drugog škržnog luka iznosi 9 (8-10).
Boja:	Smeđkasta s različitim crvenkastim i tamno smeđim nepravilnim uzorcima. Često ima ružičastu boju kojom oponaša boju algi.
Dužina:	Maksimalna dužina koju može dostići iznosi 2,3 cm SL za mužjake, i 2,5 cm SL za ženke.
Stanište:	Demerzalno na dubini od 2-19 m. Odrasli su pronađeni skriveni ispod kamenja obraslih crvenim algama i praznim ljušturama dagnji blizu porosti (P.oceanica) i morske rese (Cimodocea nodosa.)
Ishrana:	Nema podataka
Razmnožavanje:	Nema podataka
Rasprostranjenost:	Mediteran. Rovinj i Premantura (Istra, sjeverni Jadran). Oko otoka Elba (Italija), Ibiza (Baleari), a u Atlantiku oko Azorskih otoka.
Grupa:	Glavoči Vrste zabilježene novim tehnikama
Prvi nalaz:	1999. god.(Hofrichter i Patzner, 2000)
Lokalitet:	Sjeverni Jadran
Ribolovni alat:	Ronilac uz upotrebu narkotika

 

Riba sapunar

Latin name: LEIOGNATHUS KLUNZINGERI
Lesepsijski migranti

Ime:	Riba sapunar
Latinsko ime:	LEIOGNATHUS KLUNZINGERI
Porodica: Leiognathidae
Sinonimi:	Leiognathus mediterraneus, Equula klunzingeri
Imena:	Riba sapunar (Hr), Pony fish (En), Pesce sapone (It)
Opis:	Tijelo je duguljasto i spljošteno. Visina tijela do 2,4 puta stane u SL. Usta se mogu ispružiti direktno dolje, a ispruženi dio jednak je polovini dužine glave ili je duži. Leđna peraja je duga i počinje iznad trbušne. Perajna formula: D: VII + 15-16, A: III + 15-16. Ima 3-4 + 12-14 škržna nastavka. Ljuske su cikloidne.
Boja:	Leđni dio ima sive pruge i ružičaste mrlje sa strane. Trbuh je srebrnkast, a sa svake strane leđne baze proteže se crna pruga. Na nižem rubu preorbitala je crna granica. Šarenica je zlatna.
Dužina:	Maksimalna dužina koju može dostići iznosi 12 cm SL za mužjake i jedinke kojima nije određen spol.
Stanište:	Priobalno područje
Ishrana:	Hrani se bezkralježnjacima dna
Razmnožavanje:	U ljetnim mjesecima
Rasprostranjenost:	Lesepsijski migrant, u Mediteranu istočno od Tunisa
Grupa:	Lesepsijski migranti Ribe dospjele iz Crvenog mora
Prvi nalaz:	29.06.2000. god.(Dulčić i Pallaoro, 2002)
Lokalitet:	Zaljev Saplunara (Otok Mljet), na dubini od 4 m, na pjeskovitom dnu
Ribolovni alat:	Mreža potegača

 

Srebrna plotica

Latin name: PAMPUS ARGENTEUS
Lesepsijski migranti

Ime:	Srebrna plotica
Latinsko ime:	PAMPUS ARGENTEUS
Porodica: Stromateidae (Plotice)
Sinonimi:	Stromateus argenteus, Stromateoides argenteus
Imena:	Srebrna plotica (Hr), Silver pomfret (En), Palometón platero (Sp), Aileron argenté (Fr)
Opis:	Tijelo je vrlo visoko i spljošteno, bez škržnog poklopca, a škržni otvor reduciran je na okomiti procjep sa strane tijela. D: 37-43 šipčice. Leđna i podrepna peraja se nastavljaju serijom od 5-10 bodljikavih šipčica u obliku oštrice koje se anteriorno i posteriorno sužavaju u šiljak. Nema trbušnih peraja. Repna peraja se račva a donji dio je duži od gornjeg. Koristi se u Kineskoj medicini.
Boja:	Na leđima je siva i prelazi u srebrnkasto bijelu prema trbuhu sa malim crnim točkama po cijelom tijelu. Peraje su blijedo žute, a okomite peraje imaju tamne rubove.
Dužina:	Maksimalna dužina koju može dostići iznosi 60 cm SL za mužjake i jedinke kojima nije određen spol.
Stanište:	Bentopelagično, obično u jatima iznad muljevitih dna na dubini 5-110 m
Ishrana:	Hrani se ktenoforama, meduzama, salpama i drugim zooplanktonom.
Razmnožavanje:	Zapadna populacija se mrijesti od kasne zime kroz ljeto s pikom u razdoblju od travnja do lipnja.
Rasprostranjenost:	Indo-Zapadni Pacifik: Perzijski zaljev do Indonezije, sjeverno do Hokkaida , Japan.
Grupa:	Lesepsijski migranti Ribe dospjele iz Crvenog mora
Prvi nalaz:	16.07.1896. god. (Stariji potvrđeni nalaz),(Dulčić i ostali, 2004)
Lokalitet:	Kraj Rijeke
Ribolovni alat:	Nije poznat

 

Steinitzov glavoč

Latin name: GAMMOGOBIUS STEINITZI
Glavoči

Ime:	Steinitzov glavoč
Latinsko ime:	GAMMOGOBIUS STEINITZI
Porodica: Gobiidae (Glavoči)
Sinonimi:	Nema sinonima
Imena:	Steinitzov glavoč (Hr), Steinitz's goby (EN), Steinitz-Grundel (Ge)
Opis:	Sub-orbitalne papile su poredane u 6 redova. Predorzalno područje i glava su bez ljusaka. Najgornje šipčice u prsnoj peraji spojene su membranom. Broj kralježaka je 27. U bočnom nizu ima 29-37 ljusaka. Perajna formula: D1: VI, D2: I + 10, A: I + 9, P: 15-16. Ljuske su ktenoidne.
Boja:	Smeđkasta s 5 ili 6 širokih tamnih poprečnih pruga i užih blijedih međuprostora preko cijelog tijela. Male tamne točke se nalaze uz baze leđnih peraja.
Dužina:	Maksimalna dužina koju može dostići iznosi 3,8 cm SL za mužjake i jedinke kojima nije određen spol.
Stanište:	Priobalno te u špiljama na dubini 2-15 m.
Ishrana:	Nema podataka
Razmnožavanje:	Nema podataka
Rasprostranjenost:	Mediteran (zapadni dio kraj Marseja), Baleari, Elba
Grupa:	Glavoči Vrste zabilježene novim tehnikama
Prvi nalaz:	16.10.1998. god.(Kovačić, 1999)
Lokalitet:	Podmorska špilja blizu Vrbnika, otok Krk.
Ribolovni alat:	Autonomni ronilac ulovio je dvije jedinke s jamkom i uz upotrebu anestetika.

Tabinjčica kratka

Latin name: CATAETYX ALLENI
Batifilne

Ime:	Tabinjčica kratka
Latinsko ime:	CATAETYX ALLENI
Porodica: Bythitidae (Tabinjčice)
Sinonimi:	Cataetyx brevis, Oculospinus brevis
Imena:	Tabinjčica kratka (Hr)
Opis:	Tijelo je jako izduženo. Bodlja na škržnom poklopcu je jaka. Zubi na vomeru su u trokutastom uzorku. Prednji škržni luk ima 3 razvijena nastavka (branhiospine). Trbušne peraje imaju po jednu šipčicu. Leđna, repna i podrepna peraje su spojene. Ljuske su prisutne na glavi. Perajna formula: D: 109-111, A: 79-83, P: 31-32. Spolno sazrijeva pri relativno maloj dužini.
Boja:
Dužina:	Maksimalna dužina koju može dostići iznosi 12 cm TL za mužjake i jedinke kojima nije određen spol.
Stanište:	Batidemerzalno na dubini 480-1000 m
Ishrana:	Hrani se mnogočetinašima i bentoskim rakovima
Razmnožavanje:	Viviparno
Rasprostranjenost:	Nekoliko jedinkia je zabilježeno na zapadnoj obali Europe oko Francuske i Portugala te nekoliko jedinki u Ligurskom moru.
Grupa:	Batifilne Dubokomorske ribe
Prvi nalaz:	Istraživanje je obavljeno u travnju 1999. godine. Napravljeno je dvanaest potega, svaki u trajanju po jedan sat na dubini 826-1196 m (Ungaro i ostali, 2001).
Lokalitet:	Južnojadranska kotlina
Ribolovni alat:	Korištena je koća dužine 35 m, s horizontalnim otvorom 15-16 m i vertikalnim otvorom 0,8-1,2 m. Promjer rastegnutog oko mreže na vreći bio je 32 mm. Brzina potega bila je prosječno 2,8 čvora.

Trbobrošić vitkan

Latin name: VALENCIENNELLUS TRIPUNCTULATUS
Glavoči

Ime:	Trbobrošić vitkan
Latinsko ime:	VALENCIENNELLUS TRIPUNCTULATUS
Porodica: Sternoptychidae (Svjetlice)
Sinonimi:	Maurolicus tripunctulatus, Valenciennellus stellatus
Imena:	Trbobrošić vitkan (Hr), Constellationfish (USA), Valenciennello (It)
Opis:	Tijelo je vretenasto. Usta su smještena gotovo vertikalno. Broj škržnih nastavaka iznosi 12(13)+2-3(4)=14-15(16). Pseudobranhiji su prisutni. U leđnoj peraji se nalazi 7-8 šipčica iza kojih slijedi adipozna perajica. Perajna formula: P: 16-17, V: (6) 7, A: 24-25. Anus je bliži poderpnoj nego rubu trbušne peraje. Broj kralježaka iznosi 32-33
Boja:	Srebrnkasta danju, tamna noću zbog disperzije pigmenta. Bočno leđna serija diskretnih melanofora proteže se uzduž tijela
Dužina:	Maksimalna dužina koju može dostići iznosi 27 cm SL (standardna dužina tijela), za mužjake i jedinke kojima nije određen spol, a za ženke iznosi 31 cm SL
Stanište:	Oceansko, mezopelagično na dubini 100-700 m. Općenito nisu migratorne ili migriraju kratko vertikalno
Ishrana:	Hrani se danju veslonošcima (kopepodima) i ljuskarima (ostrakodima)
Razmnožavanje:	Vjerojatno se razmnožavaju tijekom cijele godine. Ženke su spolno zrele sa oko 25 mm, a mužjaci sa oko 24 mm SL. Post ličinke tonu postupno kako sazrijevaju
Rasprostranjenost:	Istočni Atlantik oko Islanda, Irske, od Portugala do Namibije. Zapadni Atlantik, istočni Pacifik i Mediteran
Grupa:	Batifilne Dubokomorske ribe
Prvi nalaz:	Svibanj 1975. god.(Dulčić, 2001)
Lokalitet:	Južni Jadran, na dubini od 100 m
Ribolovni alat:	Planktonska mreža

Tupousna barakuda

Latin name: SPHYRAENA CHRYSOTAENIA
Lesepsijski migranti

Ime:	Tupousna barakuda
Latinsko ime:	SPHYRAENA CHRYSOTAENIA
Porodica: Sphyraenidae (Barakude)
Sinonimi:	Nema sinonima
Imena:	Tupousna barakuda (Hr), Obtuse barracuda (En), Becune obtuse (Fr)
Opis:	Tijelo je izduženo s izduženim čeljustima, a donja čeljust strši. Ima jake kaniniformne zube. Ima dva duga škržna nastavka. Predškržni poklopac je potpuno obrastao ljuskama, a donji posteriorni rub je konkavan. Trbušne peraje nalaze se ispred prve leđne peraje. Prsne peraje su iznad trbušnih i njihovi vrhovi nastavljaju se iza ruba prve leđne peraje. U bočnoj pruzi ima 82-86 ljusaka.
Boja:	Smeđe siva leđno, srebrnkasta trbušno. Vrhovi prve leđne i repne peraje su crnkasti. Druga leđna, prsne i repna peraja su žućkaste.
Dužina:	Maksimalna dužina koju može dostići iznosi 32 cm SL, za mužjake i jedinke kojima nije određen spol no obično se kolebala između 20-25 cm.
Stanište:	Pelagična i demerzalna zona u priobalnim vodama.
Ishrana:	Hrani se ribama, i to uglavnom srdelom golemom (Sardinella aurita) i inćunima (Engraulis encrasicolus).
Razmnožavanje:	Nema podataka
Rasprostranjenost:	Lesepsijski migrant, istočni Mediteran (Izrael, Libanon i Egipat). Indo-Pacifik od Crvenog mora, Perzijskog zaljeva i istočne obale Afrike preko Indijskog oceana do Australije i Japana.
Grupa:	Lesepsijski migranti Ribe dospjele iz Crvenog mora
Prvi nalaz:	10.08.2000. god.(Pallaoro i Dulčić, 2001)
Lokalitet:	Zaljev Gornji Molunat na dubini od 6 m i pri temperaturi mora od 26°C
Ribolovni alat:	Mala mreža potegača

 

Uvijeni glavoč

Latin name: GOBIUS COUCHI
Glavoči

Ime:	Uvijeni glavoč
Latinsko ime:	GOBIUS COUCHI
Porodica: Gobiidae (Glavoči)
Sinonimi:	Nema sinonima
Imena:	Uvijeni glavoč (Hr), Couch's goby (En)
Opis:	Predorzalno područje, zatiljak i prsa su obrasla ktenoidnim ljuskama, a škržni poklopac i obrazi su bez ljusaka. Na anteriornoj nosnici nalazi se trokutasti režanj. Prsne slobodne šipčice su srednje razvijene. Perajna formula: D1: VI, D2: I + 13 (12-14), A: I + 12 (11-13), P: 16-17 (15-18). U bočnom nizu nalazi se 40-41 (35-45) ljusaka. Broj kralježaka je 28 (27-28).
Boja:	Tijelo je premreženo tamnim pigmentom. Zlatne mrlje i točkice nalaze se ispod sredine tijela.
Dužina:	Maksimalna dužina koju može dostići iznosi 7,7 cm TL za mužjake i jedinke kojima nije određen spol.
Stanište:	Priobalje ispod stijena na zaklonjenom muljevitom pjesku.
Ishrana:	Hrani se mnogočetinašima, algma, rakovima i školjkašima.
Razmnožavanje:	U proljeće (zapadni dio Engleskog kanala). Životni vijek iznosi do 6 godina.
Rasprostranjenost:	Istočni Atlantik i zapadni Mediteran
Grupa:	Glavoči Vrste zabilježene novim tehnikama
Prvi nalaz:	27.08.1996. god.(Kovačić, 2001)
Lokalitet:	Oštro na području Kvarnera
Ribolovni alat:	Jedinke su sakupljene prilikom autonomnog ronjenja u infralitoralnoj zoni.

Veličanstvena iglica

Latin name: TYLOSURUS ACUS IMPERIALIS
Istočno atlanske i mediteranske ribe

Ime:	Veličanstvena iglica
Latinsko ime:	TYLOSURUS ACUS IMPERIALIS
Porodica: Belonidae (Iglice)
Sinonimi:	Tylosurus cantrainei, Belone cantrainii
Imena:	Veličanstvena iglica (Hr), Aguja imperial (Sp), Aguglia imperiale (It)
Opis:	Tijelo je skoro okruglo u presjeku ili blago spljošteno. Gornja i donja čeljust su izdužene u dugi kljun s oštrim zubima, i donja čeljust je malo duža. Bočna pruga počinje na vratu. Repni držak ima uski crni gornji dio. Nema škržnih nastavaka. Anteriorni režanj leđne i podrepne peraje je velik. Repna peraja je jako račvasta. Ljuske su srednje do vrlo male. Perajna formula: D: 23-26, A: 22-23. Broj kralježaka iznosi 93-96, a broj je predorzalnih ljusaka 360-430.
Boja:
Dužina:	Maksimalna dužina koju može dostići iznosi 140 cm SL za mužjake i jedinke kojima nije određen spol.
Stanište:	Pelagijalno priobalnih i otvorenih voda
Ishrana:	Hrani se manjim ribama
Razmnožavanje:	Oplodnja je vanjska. Jaja polaže na dno, a mogu biti pričvrščena za objekte filamentoznim nitima.
Rasprostranjenost:	Pojavljuje se u Mediteranu oko Maroka i Zelenortskog otočja te u istočnom Atlantiku.
Grupa:	Istočno atlanske i mediteranske ribe
Prvi nalaz:	Svibanj 1994. god.
Lokalitet:	Jugoistočni Jadran
Ribolovni alat:	Pelagična koća

 

Žutousna barakuda

Latin name: SPHYRAENA VIRIDENSIS
Istočno atlanske i mediteranske ribe

Ime:	Žutousna barakuda
Latinsko ime:	SPHYRAENA VIRIDENSIS
Porodica: Sphyraenidae (Barakude)
Sinonimi:	Nema sinonima
Imena:	Žutousna barakuda (Hr), Yellowmouth barracuda (En), Becune bouche jaune (Fr)
Opis:	Tijelo je duguljasto. Čeljusti su izdužene, s jakim kanniformnim zubima, a donja čeljust strši. Škržni nastavci su odsutni. Nema ljusaka na posteriornom rubu škržnog poklopca, koji je zaobljen. Trbušne peraje nalaze se ispod prve leđne peraje. Vrhovi prsnih peraja ne dosežu trbušne peraje. Bočna pruga ima 137-140 ljusaka.
Boja:	Tamna je leđno, a srebrnkasta trbušno. Kod jedinki iz Mediterana tamne pruge preko gornjeg dijela tijela protežu se anteriorno malo ispod bočne pruge.
Dužina:	Maksimalna dužina koju može dostići iznosi 128 cm FL (vilična dužina tijela), no najčešće koleba između 31-40 cm.
Stanište:	Pelagijal. Manje ribe obitavaju u plićim vodama.
Ishrana:	Hrani se ribama, glavonošcima i rakovima
Razmnožavanje:	Nema podataka
Rasprostranjenost:	Zabilježena je uz obalu Izraela, Libanona, Alžira i Turske u Mediteranu te Zelenortski i Kanarski otoci. Vjerojatno je široko rasprostranjena i vjerojatno je često miješaju sa S.sphyraena.
Grupa:	Istočno atlanske i mediteranske ribe
Prvi nalaz:	Srpanj 2004. god. (Dulčić i Soldo, 2004)
Lokalitet:	Oko 6 nautičkih milja od Herceg-Novog na dubini 10 - 15 m
Ribolovni alat:	Mala mreža potegača