Laboratorij za fiziku mora , Laboratoriji , Novosti

El Nino

Golema prostranstva Tihog Oceana. Nigdje ničeg, samo plavetnilo mora i neba. I tu i tamo poneki izgubljeni rajski otok. Kao što su Havaji, Tahiti ili Samoa. Ovi otoci udaljeni su stotinama, tisućama milja jedni od drugih. A ipak, oni su naseljeni, i naseljeni su toliko dugo da se njihovi stanovnici više ne sjećaju tko ih je naselio i kada. Sjećanja starih naroda davno su se pomiješala s mitologijom.

A ipak povijest daje odgovore. Otoke Tihog Oceana naselili su potomci civilizacije Lapita. Ova civilizacija razvila se oko 3000 godina p.n.e. na otočju Bismarck. Lapićani su bili narod neustrašivih pomoraca. Do 900. p.n.e., ovi hrabri pomorci naselili su Fiji, Tongu i Samou, rajske otoke bogate životom i hranom. Na tim otocima Lapićani su se zadržali nekoliko stoljeća, da bi se oko 300. p.n.e. uputili dalje na istok. Ovog puta do Kukovih otoka i Tahitija. Slijedio je još jedan višestoljetni smiraj prije posljednjih putovanja. U šestom stoljeću nove ere, potomci prvih Lapita mornara naseljavaju Havaje i Uskršnji otok. Postoje čak i izvjesni dokazi da su stotinjak godina prije Europljana ovi hrabri moreplovci uspjeli doći sve do Južne Amerike.

Kako su ovi pomorci stigli ovako daleko? Na krhkim brodovima, sa obiteljima, sa ženama i djecom? Bez kompasa i motora? Nije sasvim sigurno. Većina znanja o njihovim putovanjima davno je izgubljena. Sjećanja o naseljavanju davno su se izmiješala sa mitovima o stvaranju. Što je to natjeralo ove moreplovce na tako daleko putovanje? Daleko od svega što su poznavali? Bez traga kopna na horizontu prema kojem bi išli?

Bili su vrsni pomorci, svakako. Poznavali su zvijezde i vodili se njima. Poznavali su ribe koje žive u dubokim morima i ribe koje žive u plitkim morima. Kad bi ugledali određenu vrstu ptica, znali su, kopno je u blizini. Znali su kako se na morskim grebenima mijenjaju struje i lome valovi. A ipak… Oluje, valovi, nepregledna prostranstva! I to još nije sve! Smjer seobe ovih hrabrih pomoraca, bio je suprotan vjetrovima koji pušu nad ekvatorijalnim Tihim Oceanom, bio je suprotan i morskim strujama. Pa kako onda?

E pa možda su ovi pomorci jednostavno imali sreću. Ili nesreću ako hoćete. Možda su se uputili u ribolov, a morske struje i vjetrovi su neočekivano promijenili smjer i odveli ih daleko na Istok. Možda ih je zadesio El Nino. A za vrijeme El Nina, vjetar na Pacifiku mijenja smjer i puše od zapada prema istoku, od Australije i Indonezije prema Južnoj Americi. Za vrijeme El Nina, morske struje potaknute vjetrom također mijenjaju smjer i idu od zapada prema istoku, od Australije i Indonezije prema Južnoj Americi. Jedino je u vrijeme El Nina lakše putovati od zapada prema istoku. Suprotno smjeru svih velikih zemljopisnih otkrića.

Ali El Nino ne utječe samo na lakoću putovanja. Za vrijeme El Nina u Indoneziji i Australiji javljaju se ekstremne suše. Suše pomažu požarima da se lakše rasplamsaju i brže prošire. Za vrijeme El Nina 1997./98. Indoneziju su poharali ekstremni požari. Kao posljedica požara u mnogim gradovima se razvio smog. Navodno je samo jedan dan boravka u gradu Kuching u susjednoj Maleziji bio ravan pušenju 40 cigareta! S druge strane Tihog Oceana pak, u Južnoj i Sjevernoj Americi, El Nino je odgovoran za mnogobrojne oluje i poplave. I da, čak i za masovni nestanak ribe. Zapravo, tako je El Nino i dobio ime. Peruanski ribari primijetili su da svakih nekoliko godina u vrijeme Božića uz obale Perua nestane riba. Istovremeno, umjesto hladne, uz obale Perua javlja se topla morska struja. Kako se uglavnom javlja u vrijeme Božića, ova topla morska struja naziva se El Nino (španjolski: djetešce, mali Isus). Ali utjecaj El Nina nije ograničen samo na Tihi Ocean. El Nino izaziva promjene vremena i na Indijskom i Atlantskom Oceanu.

 

Zbog tako velikog utjecaja na vrijeme u svijetu, golem napor ulaže se u prognoziranje i razumijevanje El Nina. Nakon katastrofalnog El Nina iz 1982./83., započeta su sustavna mjerenja na ekvatorijalnom Tihom Oceanu. U sljedećih 10 godina postavljeno je čak 70 plutača za mjerenje temperature mora i brzine morskih struja (http://tao.noaa.gov/). Plutače mjere i temperaturu i vlažnost zraka, i brzinu vjetra. El Nino je složeni fenomen koji se javlja zbog međudjelovanja atmosfere i mora, a situacija u moru se mijenja mnogo sporije nego u atmosferi, i zato mjerenja u moru omogućuju prognozu El Nina i nekoliko mjeseci unaprijed. Tako je El Nino iz 1997./98. uspješno prognoziran i šteta koju je izazvao, umanjena je. Vlasti u Peruu su, očekujući brojne poplave povezane sa El Ninom, osigurale dovoljne zalihe hrane i pitke vode. I kada su se poplave te godine doista dogodile, mnoga sela ostala odsječena, a izvori pitke vode zagađeni, Peruanci su bili spremni na to.

I tako, El Nino je omogućio hrabrim pomorcima s početka naše priče naseljavanje Tihog Oceana, ali El Nino svaki put kada se pojavi nanese goleme štete. Pa da li je El Nino onda dobar ili loš? Najbolji odgovor na to pitanje možda daje Otočje Galapagos. Na otočju Galapagos razvijena je jedna od najraznolikijih biljno-životinjskih zajednica. Zajednica posebna po mnogo čemu. Tako na Galapagosu rame uz rame žive pingvini i iguane. Pingvini koji uživaju u hladnim morima i iguane koje uživaju u beskonačnim izležavanjima na suncu. Jedna uz drugu ove dvije vrste mogu živjeti zbog El Nina. U normalnim godinama, uz Galapagos prolazi hladna morska struja, puna ribe, a zrak je hladniji. Tada uživaju pingvini, razmnožavaju se. A iguanama broj opada. Ali onda nastupi jedna godina sa El Ninom. I uz obale Galapagosa sada teče topla morska struja. Ima manje ribe. Zrak je topliji. I sad pingvinima broj opada. Ali zato uživaju i razmnožavaju se iguane. I tako naizmjenice. Godina sa El Ninom, godina bez El Nina. Cvate raznolikost Galapagosa.

(Jadranka Šepić)

Skip to content