Nastaju zbog otpuštanja organske tvari iz stanica mikroalga. Uglavnom su to ugljikohidrati, karboksilne kiseline, polisaharidi odnosno neškodljivi organski spojevi nastali procesom fotosinteze. Naime, mikroalge su glavni primarni proizvođači i za morski ekosustav su ono što su biljke na kopnu. Procesom fotosinteze proizvode kisik i organsku tvar, a oni sami su hrana za zooplankton i prva su stepenica u hranidbenom lancu. Na taj način omogućavaju život u moru pogotovo u velikim dubinama gdje su raspršene u osvjetljenom površinskom sloju dok su makroalge ograničene na uski obalni pojas u kojem svjetlost dopire do dna. Otpuštanje organske tvari u obliku sluzi je stalna pojava međutim u određenim okolišnim uvjetima ta je pojava intenzivnija i uočava se kao sluzave nakupine na površini mora. Iako se ova pojava može javiti i u pridnenom sloju i uzrokovati probleme ribarima jer začepe mreže.
Prvi zapisi vezani za ovu pojavu datiraju još iz 1872. godine. Od kraja 19 stoljeća gotovo su redovita pojava u Jadranu i to uglavnom u sjevernom dijelu. Međutim u zadnjih dvadesetak godina postale su redovita pojava u gotovo cijelom Jadranu. Veliki broj istraživanja pokazuje da se javljaju za vrijeme povišenih površinskih temperetura mora, visokog intenziteta svjetla i sniženog saliniteta.
Same cvatnje nisu štetne, ali sluz zarobi sve čestice i nečistoće koje se nalaze u stupcu vode pa mogu izazvati iritacije na koži. Sluz je vidljiva u različitim oblicima i dimenzijama ovisno o intenzitetu cvatnji. Razlikujemo makroagregate i makroflokove do 5 cm i velike makroagregate koji se javljaju kao oblaci ili vrpce promjera do 4 m. Veliki makroagregati šire se na širokim područjima morske površine ili u cijelom vodenom stupcu.
