Povijest Instituta

Institut za oceanografiju i ribarstvo sa sjedištem u Splitu utemeljen je 1930. godine, kao prva nacionalna institucija za istraživanje mora. Za prvog ravnatelja Instituta na međunarodnom je natječaju izabran norveški sveučilišni profesor dr. Hjalmar Broch, stručnjak na području zoologije. Prof. Broch je iz Osla preselio u Split da bi na temelju norveških oceanografskih iskustava organizirao znanstveno-istraživački rad u Institutu. Pod njegovim vodstvom, za glavne smjernice djelovanja Instituta određena su tri osnovna cilja:

1. čisto znanstveno istraživanje
2. primjenjivanje znanstvenih rezultata u svrhu razvoja ribarstva
3. obrazovanje znanstvenog podmlatka i djelovanje u široj zajednici

Nakon odlaska prof. Brocha, u Institutu je već stasala grupa mladih znanstvenika, koji su se usavršavali u europskim znanstveno-istraživačkim centrima u Francuskoj, Njemačkoj i Danskoj, a Institutom je upravljalo Vijeće sastavljeno od poznatih akademika (Stanković, V. Vouk, Đorđević i J. Hadži). U tom je razdoblju već započeo sustavni istraživački rad na moru, u okviru kojeg su uspostavljene četiri stalne oceanografske postaje u srednjem Jadranu.

Rad u Institutu, iako sa znatno smanjenom aktivnošću, odvijao se i tijekom Drugog svjetskog rata, da bi nakon rata dolaskom na čelo Instituta dr.Tonka Šoljana započelo izuzetno aktivno i uspješno razdoblje u povijesti Instituta. Najznačajniji poduhvat Institut je ostvario organiziranjem ribarstveno-biološke ekspedicije “HVAR” (1948./49.), koja po svojem obimu i broju prikupljenih podataka i danas predstavlja jedinstveno dostignuće oceanografije Jadrana. U to su vrijeme započela i redovita mjesečna mjerenja i uzorkovanja fizikalnih, kemijskih i planktonskih parametara na profilu Split – Gargano, koja gotovo bez prekida traju sve do današnjih dana. Na temelju tih podataka znanstvenici Instituta dolaze do novih i vrijednih spoznaja o dinamici jadranskih voda (tzv. «jadranske ingresije»), odnosno o vezi između povremenog pojačanog dotoka mediteranske vode u Jadran i povećane produktivnosti Jadrana na svim trofičkim razinama.

Tijekom šezdesetih godina prošlog stoljeća, Institut je sudjelovao u međunarodnoj ekspediciji MGG organiziranoj u čast Međunarodne geofizičke godine, u okviru koje su se istraživanja obavljala na istim profilima kao u vrijeme povijesnih ekspedicija „Najade“ i „Ciclope“ (1911. – 1914.). Početkom šezdesetih godina započinje se i s mjesečnim mjerenjima primarne proizvodnje fitoplanktona metodom C14 u obalnim i otvorenim vodama srednjeg Jadrana, što su ujedno i prva istraživanja takve vrste u Jadranu.

Početak sedamdesetih godina obilježen je jednom novom aktivnošću, koja u središte interesa dovodi obalno područje. Nagla urbanizacija obalnog pojasa imala je za posljedicu pojavu onečišćenja dijelova priobalnog mora, što je iziskivalo potrebu izrade ekoloških studija. U to je vrijeme uspostavljen i program praćenja kvalitete mora u dalmatinskom obalnom području pod nazivom “Vir – Konavle” , kasnije nastavljen kao „Pag-Konavle“. Polovicom sedamdesetih godina Institutu je priključen tadašnji „Biološki zavod“ u Dubrovniku, koji je preustrojen u dva dislocirana institutska laboratorija. U tom je obliku djelovao sve do 2006. godine, kada je priključen Sveučilištu u Dubrovniku te danas nastavlja rad kao „Institut za more i priobalje“.

Početkom osamdesetih s radom započinje institutska međunarodna ljetna škola pod nazivom “Ribarski obrazovni centar za zemlje u razvoju”. Ova se aktivnost u obliku tromjesečnog tečaja odvijala sve do početka Domovinskog rata (1981. – 1990). To je razdoblje Instituta obilježeno uspjesima znanstvenika na području istraživanja ranih razvojnih stadija lubina, što je bilo od iznimnog značaja za akvakulturu čitavog Mediterana. Također se započinje sa organizacijom i opremanjem računskog centra, s namjerom da se osnuje središnja banka oceanografskih podataka za Jadransko more.

Početkom devedesetih Institut se veoma aktivno uključuje u pedagošku aktivnost te zajedno sa Sveučilištem u Splitu osmišljava i pokreće Sveučilišni odjel za studij mora i pomorstva, prvi i jedini studij takve vrste u Hrvatskoj. Suradnja sa Sveučilištem u Splitu i Sveučilištem u Dubrovniku se nastavlja kroz osnivanje zajedničkog doktorskog studija „Primijenjene znanosti o moru“, a sa Sveučilištem u Zagrebu i Institutom «Ruđer Bošković» kroz osnivanje zajedničkog doktorskog studija Oceanologija.

Kraj devedesetih, kao i početak novog stoljeća obilježeni su intenzivnom međunarodnom suradnjom i projektima, kadrovskom obnovom, nabavkom suvremene istraživačke opreme i izgradnjom novog istraživačkog broda 2009. godine. U okviru nacionalnog programa „Projekt Jadran – sustavno istraživanje Jadranskog mora kao osnova održivog razvoja Republike Hrvatske“ razvijen je osmatrački mjerni sustav oceanografskih plutača (AMOS), a u cilju sigurne pohrane i provjere kvalitete prikupljenih podataka, te što lakše dostave istih krajnjim korisnicima, razvijena je institutska banka podataka (MEDAS) koja danas sadrži preko 80 % svih podataka različitih mjerenja u Jadranu.

U razdoblju neposredno prije i nakon pristupanja Republike Hrvatske Europskoj zajednici (2013.godine), Institut postaje vrlo aktivno uključen u implementaciju europskih zakona na području upravljanja vodama i zaštite morskog okoliša. Znanstvenici Instituta aktivni su u nastojanju da se zaštita i praćenje stanja i kvalitete površinskih voda uskladi s europskim propisima putem primjene Okvirne direktive o vodama (ODV, 2000/60/EC), što rezultira tipizacijom prijelaznih i priobalnih voda kao i uspostavom Nadzornog i operativnog monitoringa prijelaznih i priobalnih voda Republike Hrvatske za potrebe „Hrvatskih voda“.

U suradnji sa Ministarstvom zaštite okoliša i energetike, znanstvenici Instituta kreirali su pripremne dokumente tzv. „Morske strategije“ u okviru Okvirne direktive o morskoj strategiji (ODMS, 2008/56/EZ). Ovim se dokumentima donosi procjena stanja i opterećenja morskog okoliša hrvatskog dijela Jadrana“ i definira skup značajki dobrog stanja okoliša za morske vode pod suverenitetom Republike Hrvatske i skup ciljeva u zaštiti morskog okoliša i s njima povezanih pokazatelja. Temeljem navedenog, slijedilo je kreiranje akcijskih dokumenata Strategije – „Sustav praćenja i promatranja za stalnu procjenu stanja Jadranskog mora“ (2014.) i „Program mjera zaštite i upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem Republike Hrvatske“ (2017.), kojima je Institut zajedno sa suradnicima, doprinio uspostavi okvira za provođenje direktive usmjerene na održivo upravljanje i zaštitu Jadranskog mora.

U 2018. godini Institut je Odlukom Vlade Republike Hrvatske (NN 91/2018) proglašen Referentnim centrom za more, s institutom „Ruđer Bošković“ kao partnerom. U svojstvu Referentnog centra, Institut je određen za sustavno praćenje i promatranje, te procjenu stanja morskog okoliša, ribarstva i marikulture.

Skip to content