Režim strujanja na kontrolnoj postaji u srednjem Jadranu

Sažetak

       Na postaji Stončica vršeno je direktno mjerenje struja u razdoblju od 1959-1964. god. u četiri godišnja doba na 3 dubine.

       U  površinskom sloju smjer struje u toku godine mijenja se tako da obiđe cijeli krug u smjeru kazaljke na satu. Pri tom je zimi shematski smjer struje NW, u proljeće N, u ljeto SE, a u jesen SW. Ovakav raspored smjerova pove­zan je sa rasporedom gustoće vode u Jadranu u različitim sezonama. Zimi se u sjevernom Jadranu nalazi najgušća voda, a ljeti najrjeđa. S tim u vezi je i pojava da se zima u sjevernom Jadranu nalazi minimum dinamičnih dubina, a ljeti maksimum. Promjene nivoa mora u sjevernom u odnosu na srednji Jadran mogu se shvatiti kao jedna valna pojava sa periodom od godine dana, jer je ljeti nivo mora (uzrokovan rasporedom gustoće) u sjevernom Jadranu visi nego u srednjem, a zimi je u srednjem Jadranu viši nego u sjevernom. Ovakove promjene nivoa površine mora povezane su sa režimom strujanja u sred­njem Jadranu. U razdoblju kada je nivo mora u sjevernom Jadranu niži, strujanje se odvija od srednjeg prema sjevernom Jadranu (smjer NW), a ljeti je obrnuto. Osim toga u prelaznim sezonama smjer strujanja se zaokreće u smjeru kazaljke na satu pod uplivom Coriolisove sile. Cijela pojava je shvaćena kao analogna pojava u plimnom valu, gdje se također u toku jednog ciklusa plime i oseke smjer struje na otvorenom moru okrene u cijelom krugu u smjeru kazaljke na satu pod uplivom Coriolisove sile.

       Na površini nije zastupljen smjer NE, a na 50 m dubine se pojavljuje, dok se obrnuto na toj dubini ne pojavljuje smjer SW, a na površini je vrlo istaknut. Pretpostavljeno je, da je za takav odnos odgovaran dotok vode rijeke Neretve, koji ne dozvoljava da se na površini razvije NE strujanje, a pomaže strujanje SW smjera. To je potvrđeno činjenicom, da je SW strujanje na površini naj­razvijenije u razdoblju kada rijeka Neretva ima maksimalni vodostaj.

       Na 50 m dubine nije istaknut godišnji ciklus promjena u smjeru strujanja, nego općenito prevladava smjer NW. Prevladavanje ovog smjera, koji pred­stavlja smjer ulazne struje u Jadran povezano je sa ranije utvrđenom činjeni­com, da u tom sloju prevladava advekcija vode iz Mediterana. Zato je općenito taj sloj karakteriziran vodom višeg saliniteta.

         Na 100 m dubine je opažena pojava, da se smjer struje bitno mijenja u različitim godinama. Tako u nekim godinama prevladava ulazna struja (NW), a u jednoj godini izlazna (SE). Ovo je povezano s ranije uočenom pojavom o nejednakom obimu advekcije mediteranske vode u Jadran, što se očitovalo u fluktuacijama saliniteta jadranske vode. Tako se u godinama, kada je srednji salinitet u srednjem Jadranu viši, pojavljuje ulazna struja, a u godini kada je srednji salinitet niži, pojavljuje se izlazna struja. Povezivanje ove dvije pojave od velikog je značenja, pa bi istraživanja u tom smjeru svakako trebalo nastaviti.