Vodene mase zaljeva Saronikos u zimskom razdoblju

Sažetak

        Analiziran je materijal prikupljan na dva zimska krstarenja. U zaljevu se do dubine od najmanje 50 m pojavljuje u osnovi izotermni i izohalini sloj. Vjetar uslovljuje vertikalnu konvekciju, a dubina konvektivnog sloja se je u siječnju spustila u odnosu na prosinac. U prosincu su se temperature kre­tale od 15.5 do 17.5°C, a salinitet od 38.0 do 38.5, uz iznimku zaljeva Elefsis, koji je bio hladniji. U siječnju se je salinitet malo promijenio, a temperature su se kretale od 13.6 do 14.2°C.

        Na osnovu T-S karakteristika određeno je 5 tipova vode u gornjem sloju: vanjska zaljevska voda, unutarnja zaljevska voda, središnja voda, voda zaljeva Elefsis i voda zapadnog bazena.

       Cirkulacija je određena na osnovu raspodjele PO₄, i NH₄, te T-S karakte­ristika. Čini se, da je u zapadnom dijelu zaljeva strujanje slabije nego u isto­čnom. U prosincu je u istočnom dijelu zaljeva cirkulacija bila anticiklonalna uz prodor vanjsko zaljevske vode prema zapadnoj strani uz miješanje sa sre­dišnjom vodom i formiranjem unutarnjo zaljevske vode. Izlazna struja teče uzduž poluotoka Attikis. Uočeno je uzdizanje vode (upwelling) u sjevernom dijelu zaljeva i prema Salamisu (Salamini).

         Longitudinalni gradijenti temperature su poslužili za određivanje sred­njeg neto transporta, pa je preliminarno izračunata i brzina izmjene vode u zaljevu Elefsis. Izmjena se izvrši u dva mjeseca, što je dovoljno da smanji koncentraciju hranjivih soli na polovinu u 41 danu između dva krstarenja.

       Izračunat je toplinski budžet za zaljev Elefsis. Proračun pokazuje da je gubitak topline advekcijom tolik, da se između vanjskog i unutarnjeg dijela zaljeva može pretpostaviti transport vode od 2500 m³/sek. Odnos između pro­mjena saliniteta i količine kiše pokazuje da je evaporacija značajna.