Istraživanja kopepoda u splitskom i šibenskom priobalnom području
Sažetak
U ovom radu razmotreni su podaci o kopepodima iz splitskog (4 postaje) i Šibenskog priobalnog područja (6 postaja) (slike 1 i 2). Istraživanja su provedena tokom 1972, 1973. i 1974. godine, u okviru kompletnih oceanografskih istraživanja koje je Institut za oceanografiju i ribarstvo iz Splita vršio na ovom dijelu srednjeg Jadrana.
Na splitskom području registrirano je sezonskim uzimanjem materijala 40 vrsta i 3 roda, a na postajama šibenskog područja 35 vrsta i 2 roda. I na jednom i na drugom području, najveći broj vrsta nađen je na postajama koje su pod najjačim utjecajem otvorenog mora, što je prema dosadašnjim istraživanjima i uobičajeno.
Praćen je i uspoređen i sastav vrsta za oba područja i nađeno je da najveći broj zajedničkih karakteristika imaju postaje 6 i 9 u Kaštelanskom zaljevu i P-1, P-2 i P-3 u šibenskoj luci.
Proračunate su i vrijednosti indeksa raznolikosti za sve postaje istraživanih područja i nađeno je da su i one u granicama uobičajenih vrijednosti, tj. postupno se povišavaju prema otvorenom moru (Tablica 14).
Na prve znake negativnog djelovanja eutrofikacije na kopepode, ukazalo je praćenje broja primjeraka izračunato na m3 mora (Tablica 15). Na postaji P-1 ispred Šibenika, nađene su naime mnogo niže vrijednosti od uobičajenih za priobalno područje, što bi mogao biti jedan od znakova promjene prirodnog stanja u zajednici kopepoda.
