Prilog poznavanju ekologije nekih Jadranskih hrskavičnjača (Chondrichtyes) s posebnim osvrtom na ishranu

Sažetak

       U ovom radu studirana je ishrana riba Scyliorhinus canicula, Squalus acanthias, Raja miraletus i Raja clavata. Materijal je sakupljen 1968. i 1969. na 12 postaja označenim za vrijeme prve jugoslavenske ribarstveno-biološke ekspedicije »Hvar« (1948/49) u srednjem Jadranu i na tri lokaliteta (brakovi), dva južno od otoka Biševa (»Biševo I«, »Biševo II«) i južno od otoka Mljeta (»Mljet«). Postaje se nalaze djelomično na muljevitom dnu biocenoze Nephrops norvegicus - Thenea muricata, a djelomično na pjeskovito-ljušturnom dnu zoocenoze Turritella profunda.

      Analizi je podvrgnuto 476 želudaca riba iz čijih je sadržaja utvrđen kvalitativno-kvantitativni sastav hrane za svaku pojedinu vrstu, preferentnost određenoj vrsti hrane, smjenjivanje udjela pojedinih životinjskih grupa u hrani Scyliorhinus canicula i Raja clavata zavisno od rasta ribe i tok godi­šnjeg i dnevnog ritma hranjenja računskom metodom po         B l e v a d u  i  Z e n k e v i č u.

      Područje gdje se vršilo istraživanje spada s ribarstvenog gledišta u vrlo eksploatirano. Stoga je bilo važno utvrditi da li - pored intenzivnog koća­renja - i hrskavične ribe vrše svojom predatorskom aktivnošću veliki utjecaj na okolinu, posebno na populacije nekih ekonomski važnih vrsta (Nephrops, Merluccius). Došlo se do zaključka da su istražene ribe vrlo slabi predatori oslića, pa zaostaju u tome za nekim drugim ribama, dok škamp uopće ne dolazi u hrani, što se nije moglo razjasniti.

       Ove hrskavičnjače se hrane uglavnom rakovima, zatim ribama, glavo­nošcima i polihetima. Predstavnici drugih životinjskih grupa nisu nalaženi. Neke manje razlike u zastupljenosti grupa kod vrsta postoje, što je i razumljivo.

       Od riba su u hrani općenito zastupljene najbrojnije vrste sredine (Gobius, Gadus, Gadiculus i dr.), dok od rakova (isključivo dolaze Malacostraca), dolazi uglavnom vrste koje uopće nisu ulovljene na tom području (vrlo su rijetke!) ili one koje su malobrojne (Pandalina, Squilla, Upogebia, Alpheus, Solenocera), dok su neke brojnije i karakteristične vrste tog područja vrlo slabo zastupljene (Munida, Pontophilus, Philocheras, Macropipus i dr.). Juvenilni oblici riba obilno se hrane planktonskim rakovima (Schizopoda). Od glavonožaca dolaze u hrani najbrojnije vrste tog područja (Sepiola, Loligo, Illex, Todaropsis). Zanimljivo je da nisu u hrani konstatirane vrste roda Sepia koje su naročito brojne na pješčano-ljušturnom dnu. Ovakav odnos vrsta - u hrani i sredini - upućuje na zaključak da kod ispitivanih riba postoji sklonost biranju hrane, koja, kako proizlazi, dolazi najviše do izražaja unutar rakova.

       Uočena je velika sličnost sastava hrane svih istraživanih riba, što ukazuje na međusobne veće ili manje kompeticijske odnose. 

       Nastojalo se dati i tok godišnjeg i dnevnog ritma hranjenja riba, ali zbog nedostatka maetrijala uspjelo se dati samo djelomično. Proizlazi da se godišnji ritam hranjenja ovih riba poklapa sa njihovim reproduktivnim ciklusom. Naime, uočeno je da vrijeme najintenzivnijeg hranjenja tokom godine pada u vrijeme najintenzivnijeg mriještenja. Kod Squalus acanthias takova podudarnost postoji sa ciklusom nošenja i rađanja ploda. Ova ovisnost inten­ziteta hranjenja spram reproduktivnog ciklusa ribe nastojalo se objasniti time, što bi ove ribe, zbog intenzivne produkcije spolnih produkata i obnove utrošene energije, imale veću potrebu za hranom. U vezi s tim vjerojatno su i migracije adultnih riba u plića područja pred samo mriještenje uvjetovane trofičkim faktorima. Naime, ova područja pružaju tim ribama za vrijeme mriještenja veću mogućnost ishrane.

        Upada u oči velika sličnost ovih rezultata sa rezultatima drugih istraživača (F o r d, 1921; C l a r k, 1921; B o r c e a, 1929; E a l e s, 1949; S t a- n e s c u, 1958. i dr.), a također i sa podacima Č a n a d j i j e  (Č a n a d j i j a, 1958, 1961) koji se odnose na južni Jadran.