Prilog poznavanju ekologije planktonske faze života brgljuna u srednjem Jadranu

Sažetak

      Cilj ovoga rada je istraživanje horizontalne i vertikalne distribucije jaja, larava i postlarava brgljuna, Engraulis encrasicolus (Linnaeus 1758) u srednjem Jadranu, kao i istraživanje njihova odnosa prema abiotskim fakto­rima. Sakupljanje zooplanktonskog materijala vršeno je na profilu Kašte­lanski zaljev - Pelegrin - Pakleni otoci - Stončica od siječnja 1968. do prosinca 1969. godine. Uzorci su uzimani na četiri postaje planktonskom mre­žom tipa »Helgoland« jedan put mjesečno da bi se ispitala horizontalna distri­bucija jaja, larava i postlarava brgljuna u prostoru i vremenu. Mrežom na zapor uzimani su uzorci po slojevima u srpnju i kolovozu obje godine istra­živanja na postaji »Stončica«, da bi se ispitala vertikalna raspodjela jaja, larava i postlarava brgljuna. Mrežom tipa »Helgoland« uzeto je ukupno 90, a mrežom na zapor 66 uzoraka.

       Jaja brgljuna su se javljala na istraživanom profilu od ožujka do stude­nog, ali je njihova pojava u 1968. uslijedila mjesec dana kasnije (u travnju) i prestala mjesec dana ranije (u listopadu) nego u 1969. godini. Maksimum jaja je zabilježen u periodu lipanj - srpanj tokom obje godine istraživanja, ali su 1969. na postaji »Stončica« nađena dva maksimuma i to u svibnju i rujnu. Ustanovljeno je, također, da je broj jaja tokom obje godine najveći na postaji »Stončica« i da njihova pojava ranije počinje i duže traje na ovoj postaji nego na ostalim, koje su bliže kopnu. Postotak jaja brgljuna u odnosu na broj jaja ostalih riba opada od postaje »Stončica«, gdje iznosi preko 60%, prema postaji »Kaštelanski zaljev« što pokazuje da jaja brgljuna dominiraju na području izloženom utjecaju otvorenog mora za vrijeme njihove pojave u planktonu. 

        Larve brgljuna, kao i poslarve, javljaju se u planktonu od travnja do studenog. U 1968. godini njihova pojava je trajala mjesec dana kraće (do li­stopada) nego u 1969. Larve, kao i poslarve brgljuna, najbrojnije su na postaji »Pelegrin«, manje ih je na postajama »Stončica« i »Kaštelanski zaljev«, a veoma malo na postaji »Pakleni otoci«. Maksimum larava nađen je 1968. u lipnju i kolovozu, a 1969. u lipnju, kolovozu, rujnu i listopadu, dok je maksimum postlarava nađen u 1968. u lipnju, kolovozu i listopadu, a u 1969. u lipnju, kolovozu i studenom.

       Istraživanja zapornom mrežom su pokazala da se jaja brgljuna nalaze u najvećem broju u sloju od 0 do 10 m, a larve i postlarve u sloju od 10 do 20 metara dubine. Larve se, kao i postlarve, javljaju u blizini površine samo noću, dok se njihov broj povećava u popodnevnim satima na dubini većoj od 20 m, što pokazuje da postoji dnevno-noćna migracija larvalnih stanja brgljuna.

       Rezultati mjerenja većeg i manjeg promjera jaja, kao i dužine larava, na materijalu sakupljenom od travnja do srpnja tokom obje godine na postaja­ma »Stončica« i »Pelegrin« pokazali su da se veličina jaja i larava smanjuje od travnja prema srpnju. Utvrđeno je da je veličina jaja obratno srazmjerna temperaturi morske vode. Usporedba između broja živih i mrtvih jaja u svaokm pojedinom stadiju pokazala je da je broj mrtvih jaja najveći u ranijim stadijima.

      Utvrđeno je da se prijelaz sa stadija larve u stadij postlarve vrši u inter­valu dužine od 2,81 do 3,93 mm. Analiza odnosa između broja larava i post­larava brgljuna svrstanih u dužinske skupine od 2, 4, 6 i 8 mm pokazala je da se broj primjeraka iz skupina od 4, 6 i 8 mm naglo smanjuje u odnosu na skupinu od 2 mm u kojoj se nalaze larve i postlarve koje su tek resorbirale žumančanu kesicu. Ta pojava pokazuje da postoji »kritičan period« pri pri­jelazu s pasivne na aktivnu ishranu.

       U ovom radu izvršena su ispitivanja odnosa između planktonske faze brgljuna i abiotskih faktora. Granice temperature unutar kojih su utvrđena jaja i larve brgljuna kretale su se od 13, 17 do 23,70° C. Postlarve su nađene u granicama temperature od 15,93 do 23,70° C. Granica saliniteta unutar kojih su se pojavljivala jaja bile su od 33,86 do 38,69° C, a za larve i postlarve zabilježene su od 32,70 do 38,69° C. Gustoća vode je prilikom pojave jaja va­rirala od 24.13 do 28.89 σt, a za larve i postlarve od 22.42 do 28.34 σt.

      Nađene su i optimalne granice temperature, saliniteta i gustoće vode unutar kojih se javlja maksimum jaja, larava i postlarava.

      Utvrđeno je da sezonsko kretanje temperature utječe na dužinu trajanja pojave jaja, larava i postlarava brgljuna, kao i na vrijeme pojave njihova maksimuma. Više temperature u rujnu, listopadu i studenom 1969. godine su, izgleda, jedan od uzroka što su se planktonski stadiji brgljuna nalazili u ve­ćem broju u rujnu i listopadu, a i njihove pojave u studenom te godine.

      Optimalne granice saliniteta za jaja, larve i postlarve brgljuna su niže na postaji »Kaštelanski zaljev« nego na ostalim postajama, a maksimum jaja je, također, nađen unutar nižih granica gustoće na toj postaji. Na osnovu toga bi se moglo zaključiti da brgljun koji se mrijesti na području Kašte­lanskog zaljeva ima drugačiju ekološku valenciju od onoga koji se mrijesti na području ostalih postaja i da, vjerojatno, predstavlja posebnu grupu.