Ponašanje, raspodjela i količina srdele u Kaštelanskom zaljevu
Sažetak
Vršena su istraživanja o ponašanju, raspodjeli i količini srdele u Kaštelanskom zaljevu u razdoblju od svibnja 1962. do kraja 1966. godine. Ova su istraživanja vršena uz pomoć ultrazvučnog detektora »SIMRAD« tip 580-4, frekvencije 30 kHz.
Opažanja su vršena dijelom tri puta u toku dana: ujutro, popodne i noću, a poslije samo tokom prve polovine dana. Za vrijeme opažanja uzimani su osnovni hidrološki i metereološki podaci.
Znakovi koncentracija ribe zabilježeni na ehogramima ultrazvučnog detektora razvrstani su u tri kategorije, prema njihovim dimenzijama odnosno površini (tab. 1), radi mogućnosti razmatranja ponašanja i procjene količine ribe.
Ustanovilo se da znakovi koncentracija ribe ne prelaze površine veće od onih spomenutih u kategorijama, tj od 25 mm2.
Znatno veći broj znakova bio je registriran ujutro nego popodne. Broj znakova zabilježen noću bio je vrlo malen (tab. 2 i 3). Za razliku od dnevnih, noćni znakovi bili su k tome sasvim maleni. Mali broj i sitne dimenzije noćnih znakova pokušalo se objasniti u svjetlu opažanja izvršenih na srdjeli u eksperimentalnim uvjetima (M u ž i n i ć, 1964).
Znakovi zabilježeni u toku prije podneva bili su na nešto većoj udaljenosti od površine nego oni iz kasnijih poslijepodnevnih sati. Stoga se pretpostavilo da je riba u toku večerenjih sati počela vršiti vertikalna pomicanja prema površini. Slično ponašanje pokazali su neki klupeidi, pa se pretpostavilo da su registrirani znakovi predstavljali koncentracije srdele u kojima je mogao u određenoj mjeri biti zastupljen i brgljun.
Opažanja su vršena noću za vrijeme mraka i izvan njega. U oba slučaja riba se jednako ponašala.
Opažanja vršena u blizini umjetne svjetlosti pokazala su da su znakovi riba bili sitni i »tačkastog« oblika, te blizu površine.
Vršena su opažanja o ponašanju ribe za vedrog vremena i za vrijeme naoblake, međutim, njihov utjecaj na ponašanje ribe nije se mogao zapaziti.
Mali broj znakova registriran zimi pokušalo se tumačiti uz pomoć rezultata o ponašnju srdele zabilježenih od drugih istraživača. Tako se zapazilo da se za vrijeme najintenzivnijeg mriješćenja srdele, u Kaštelanskom zaljevu zabilježilo veoma malo znakova koncentracija ribe. Zapaženo je pri tome da se usporedo s registriranim manjim brojem znakova ribe snižavala i temperatura mora u zaljevu i obratno, s povišenjem temperature mora povećavao se i broj registriranih znakova (sl. 8). Pretpostavilo se, na temelju tih zapažanja, da se srdela drugačije ponaša za vrijeme mriješćenja, kada su i temperature mora minimalne, te da po svoj prilici dio naselja srdele napušta zaljev, a to pretpostavljaju i drugi istraživači.
Za istraživanja odnosa između saliniteta mora i ponašanja ribe, odnosno registriranog većeg ili manjeg broja znakova, nije se mogla uočiti nikakva međusobna ovisnost. Zapaženo je, naime, da za jednakog saliniteta mora u ljetnom razdoblju ima, a u zimskom nema, ili se može zabilježiti neznatan broj znakova ribe u zaljevu (sl. 10).
Raspodjela ribe po Kaštelanskom zaljevu nije jednolika. Najviše znakova koncentracija ribe zabilježeno je u najplićem dijelu zaljeva, tj. u njegovom zapadnom i sjeverozapadnom dijelu i na sektorima koji su bliže obali. U dubljim dijelovima zaljeva znakovi riba se susreću rjeđe (tab. 4, 5, 6, sl. 11).
Na temelju broja registriranih znakova pokušala se odrediti približna količina ribe u pojedinim dijelovima godine i iz godine u godinu. U toplijem dijelu godine količina ribe povećava se od ožujka do travnja, a najveće količine registriraju se u srpnju, rujnu i listopadu. U hladnijem dijelu godine najmanje se količine registriraju u veljači i ožujku (tab. 7).
Najveći broj znakova, a s time u vezi i najveća količina ribe, registriran je u toplijem dijelu 1963, a najmanji u toplijem dijelu 1964. godine (tab. 8).
Podaci o lovu srdele u Kaštelanskom zaljevu, prikupljeni od ribara, ukazuju na mnoge podudarnosti s istraživanjima izvršenim pomoću ultrazvučne detekcije.
