Biologija reprodukcije psa butora, Galeorhinus galeus Linnaeus 1758 (Chondrichthyes: Triakidae), s obale Magreba (južni Mediteran)
Ključne riječi:
Chondrichthyes, Triakidae, Galeorhinus galeus, reproduktivna biologija, obala MagrebaSažetak
Pas butor, Galeorhinus galeus uobičajeno se lovi u južnom Mediteranu izvan obale Magreba, uzduž alžirske i tuniske obale. Od 517 primjeraka, sabranih kroz više od 20 godina, najmanji adultni mužjak bio je dug 1225 mm (TL) i težio je 11580 g, a najveći je imao dužinu od 1580 mm i težinu od 19900 g. Svi mužjaci, dužine veće od 1260 mm TL, bili su odrasli. Odrasle ženke imale su 1400 – 1900 TL. Najmanja ženka s embrijima u razvitku imala je 1400 mm TL. Najveća ženka imala je TL 1990 mm i težila je 27900 g.
Uobičajeno su ženke bile teže od mužjaka, iako nije postojala signifikantna razlika između mužjaka i ženki s obzirom na odnos mase i ukupne dužine. Postoje 2 ovulacije i dva razvoja mladih – zimi i u proljeće. Procijenjeno je da trudnoća traje 12 mjeseci. Glavnina ženki se razmnožava u naizmjeničnim godinama. Promjer najveće oocite sa žumanjcem iznosio je 43-47 mm (prosjek 44,7±2,2). Oba uterusa bila su podijeljena u komorice i u svakoj od komorica se razvijao po jedan embrij. Dužina i težina kod rođenja, mjerena na embrijima vrlo bliskog datuma, procijenjene su na 240 –320 mm TL i 88 – 109 g. Kemijska ravnoteža razvoja, bazirana na prosječnoj suhoj težini najvećih oocita sa žumanjcem i embrijima bliskog vremenskog razdoblja, bila je oko 1, što znači da se G. galeus može smatrati semi-lecitotrofnom vrstom. Ovarijska plodnost bila je veća od uterine plodnosti. Veličine izlegnutih mladih bile su od 8 do 41. Općenito je bilo više mužjaka nego ženki, naročito među slobodno plivajućim odraslim primjercima.
