Vegetacija pelagičnih dijatomeja srednjeg Jadrana

Autor(i)

  • Tereza PUCHER-PETKOVIĆ

Sažetak

       Na osnovu 110 fitoplanktonskih lovina ekspedicije »Hvar« iz god. 1948/49. u području između transverzalnih linija Kornati-Ortona te Split-Palagruž, dobiven je uvid u pelagično dijatomejsko naselje srednjeg Jadrana. Zabilježeno je 120 oblika, što predstavlja relativno bogat sastav s obzirom na druga medite­ranska područja. Grupa dijatomeja je u našim vodama perenantna, s kvalitativ­nim i kvantitavnim maksimumom u zimskom razdoblju. Diskutirane su osobine pojedinih vrsta s obzirom na vrijeme i mjesto pojavljivanja.

        Kvantitativna istraživanja fitoplanktona, odnosno dijatomeja, vršena su na postajama u Kaštelanskom zaljevu i kod Maslinice god. 1956/57, a u Kaštelan­skom zaljevu, kod Pelegrina i kod Stončice u god. 1959/60. i god. 1961/62.

       U području ispitivanja javljaju se zimska, proljetna i jesenska cvatnja fitoplanktona. Prva počinje u otvorenom moru kasnije nego u priobalnom području te je ograničena na kraći vremenski period. Proljetna cvatnja nema, prema našem mišljenju, točno određeno vrijeme pojavljivanja, te se tada obično javlja par uzastopnih uzdignuća krivulje. Za jesensku cvatnju smatramo da se javlja redovito, samo, pošto je kratkog trajanja, se uvijek ne zapaža. Slažemo se s pretpostavkom E r c e g o v i ć a (1936) o postojanju jednoličnog sezonskog ritma fitoplanktona uzduž istočne strane Jadrana koja bi vrijedila za čitav Jadran.

        Zapažene su znatne godišnje fluktuacije u gustoći fitoplanktona. God. 1959/60. je bila mnogo siromašnija od god. 1956/57. i god. 1961/62, što se odrazilo u obalnom području, u kanalima i otvorenom moru.

       U kanalima je gustoća fitoplanktona otprilike 4-5 puta manja, a u podru­čju otvorenog mora oko 10 puta manja nego uz obalu. Razlike potvrđuju i mjerenja primarne produkcije (C v i i ć, 1964).

         Dijatomeje su u produkciji srednjeg Jadrana najznačajnija grupa fitoplan­ktona, te njihov sezonski tok u glavnim crtama određuje oblik krivulje fitoplan­ktona. Cvatnje fitoplanktona javljale su se u Kaštelanskom zaljevu isključivo uslijed porasta dijatomeja, dok u kanalskom području i otvorenom moru nekada radi porasta kokolitineja.

        Zapazili smo dvije faze u vegetativnom razvitku dijatomeja: a) Fazu pora­sta dijatomejskog učešća u populaciji fitoplanktona kroz hladnije godišnje razdoblje i b) Fazu njihova opadanja kroz toplije godišnje razdoblje.

        Obalu karakterizira relativno najviša procentualna zastupanost dijatomeja u populaciji, u našim probama u prosjeku od 83,77 do 97,30%, a otvoreno more najniža, od 62,55 do 69,0%. U kanalskom području varira procentualna zastupa­nost dijatomeja u odnosu na stepen ovisnosti od obale ili otvorenog mora, od 64,5 do 77,5% na »Pelegrinu« i 91% na »Maslinici«.

       Za područje ispitivanja su zabilježene dominantne vrste dijatomeja hladni­jeg i toplijeg godišnjeg razdoblja.

      Posebno su prikazane sezonske fluktuacije kvantitativno značajnih oblika.

      Studirana je sezonska vertikalna raspodjela dijatomeja, te je zapaženo da su dijatomeje kroz veći dio godine u Kaštelanskom zaljevu koncentrirane u povr­šinskom sloju i da su jedino u jesen za vrijeme pojavljivanja homotermije te u proljeće, za vrijeme uspostavljanja temperaturne stratifikacije raspoređene približno uniformno kroz cijeli stupac vode. Glavni uzrok takve raspodjele je vrlo nizak salinitet površinskog sloja, bogatog hranjivim tvarima. U otvorenom moru, gdje ne dolazi do te pojave, dijatomeje su u toku čitave godine više ili manje jednolično raspodijeljene u čitavu stupcu vode, s laganom koncentraci­jom u pridnenom sloju.

        Studiran je odnos dijatomeja prema nekim faktorima sredine.

        Prema temperaturi mora je nađen obrnuto proporcionalan odnos. Najviša zastupnost dijatomeja nađena je zimi kod temeperatura oko 14°C, u proljeće kod temperatura oko 17°C. Temperature više od 20°C nepovoljne su za dija­tomeje.

      Odnos dijatomeja prema salinitetu se u raznim temperaturnim područjima različito očituje. Takav odnos je indikator da je dijatomejama najpovoljnija određena gustoća morske vode. Zastupanost dijatomeja raspoređuje se tako da se maksimalni procent pojavljuje kod gustoće vode ot = 28,4. Utjecaj saliniteta se očituje samo preko gustoće.

       Nađena je direktna veza između količine fitoplanktona i fosfata.

        Područja najbogatija silikatima imaju najviši udio dijatomeja unutar sveukupnog fitoplanktona.

        Nađen je obrnuto proporcionalan odnos između količine fitoplanktona i prozirnosti.

        Smatra se da je mnogo viši iznos oborina u god. 1959/60. u komparaciji s drugim godinama ispitivanja imao nepovoljan utjecaj na svjetlosne prilike u moru, indirektno na gustoću populacija, te je bio glavni uzrok godišnjih fluktua­cija fitoplanktona, odnosno dijatomeja.

        Količine fitoplanktona u srednjem Jadranu otprilike su za 4-10 puta niže od vrijednosti u Mediteranu. Siromaštvo potvrđuju i rezultati direktnog mjere­nja produkcije (C v i i ć, 1963, 1964) te količine hranjivih soli u Jadranu (B u l j a n, 1964).                         

        Za priobalno područje su karakteristične relativno jake dijatomejske cvat­nje, za vrijeme kojih se gustoća fitoplanktona povećava i više od 40 puta. Značajno je dominiranje samo jedne ili malog broja dijatomeja za vrijeme cvatnji.

Objavljeno

15.12.1966

Broj časopisa

Rubrika

Articles