Prilog proučavanju hranjive vrijednosti ježinca hridinskog (Paracentrotus lividus) iz Jadranskog mora
Sažetak
Od 4. XI 1959. do 27. VI 1961. istraženo je 327 primjeraka ježinca hridinskoga, Paracentrotus lividus (L a m a r c k) koji su bili sabrani u Riječkom zaljevu.
Istraženim je životinjama izmjeren promjer u cm, cjelokupna težina, kao i težina tvrdih dijelova (čahura i Aristotelova lanterna) tekućega sadržaja i mesnatih dijelova, a napose gonada i utrobe (Tabela I)
Osobita je pažnja posvećena hranjivoj vrijednosti mesnatih dijelova tj. gonada i utrobe. Tabela IV prikazuje sadržaj vode, suhe tvari, masti, proteina, glikogena i pepela te energetsku vrijednost gonada. Tabela V predstavlja paralelno provedenu analizu utrobe. Gonade su visokokalorična hrana sa 4,7% masti, 11,5% proteina i 3,8% glikogena, odnosno energetska vrijednost 100 g u svježem stanju daje 105 Cal. Ako ih se usporedi sa 100 g kamenica, gonade ježinaca daju 25 Cal više nego kamenice našega mora.
Potvrđeni su rezultati ranijih istraživača da je Paracentrotus lividus najrasprostranjeniji ježinac Jadrana koji se nalazi gotovo svuda u obalnom pojasu, ali je ustanovljeno da je predstavljen uglavnom s malim primjercima, i da zbog male količine jestivog mesnatog sadržaja (11,1%) premali primjerci nemaju značenja za prehranu. Autori smatraju a neko značenje za prehranu imaju tek životinje koje su dosegle promjer čahure od 4,5 cm.
Ustanovljeno je da mriješćenje obara težinu gonada na polovicu i da ježinci u to doba sadržavaju mnogo više tekućine (Tabela II), dok njihova utroba gubi energetsku vrijednost, jer se u njoj smanjuje količina masti i glikogena (Tabela V, Red. br. 6, 8 i 9).
