Dnevna migracija i sezonska vertikalna raspodjela zooplanktona dubljeg mora

Sažetak

        Dosadašnja istraživanja u južnom Jadranu, koja se odnose na vertikalnu distribuciju zooplanktona, bila su ograničena na pliće vode do dubine od 150 m i nije postojalo nikakvih podataka o dnevnoj migraciji planktonskih životinja. Kako se, međutim, pokazalo da vrste dubljeg mora sačinjavaju znatan dio zooplanktonske biomase i da se u tim vodama ne može kroz čitavu godinu pratiti vertikalna distribucija svih kvantitativno važnijih zooplanktona, preispitani su na dubljom postaji prijašnji rezultati istraživanja i upotpunjeni pu podacima dnevne migracije.

        Istraživanja su izvršena kontinuirano kroz čitavu godinu na dvije postaje južno od Dubrovnika na dubini od 230 m i 330 m. Na osnovu dosadašnjih podataka (H u r e, 1955) i onih koji se donose u ovom radu može se zaključiti slijedeće o vertikalnoj distribuciji zooplanktona u otvorenim vodama južnoga Jadrana:

        1. Na dubljoj postaji skoro polovica planktonskih životinja pokazala je znatno veću vertikalnu distribuciju, nego što je to bilo na ranijoj postaji od 150 m dubine. To se naročito ispoljilo kod ostrakoda, velikog broja kopepoda i izvjesnih hetognata. Ostale zooplanktonske grupe nisu u cjelini pokazale značajnih promjena, izuzev pojedinih vrsta (tab. II).

        2. Raširenje, tj. vertikalna difuzija zooplanktona bila je samo na dubljoj postaji u korelaciji sa srednjom dnevnom razinom, odnosno s dubinom u kojoj se nalazi za vrijeme dana jezgra populacije tih životinja tokom godine (sl. 58). Nadalje se konstatiralo da vrste, koje žive u dubljim slojevima mora, imaju i veću vertikalnu difuziju, nego one koje se zadržavaju bliže površini i da se na dubini od 300 m može neprekidno kroz čitavu godinu pratiti vertikalna distribucija ogromne većine zooplanktona, izuzev malog broja vrsta, koje nastavaju najdublje slojeve Jadrana (Archiconchoecia striata, Pleuromamma abdominalis, Sagitta decipiens, Scolecithricella dentata).

        Dnevna migracija bila je ispitivana u martu, junu i septembru u slojevima iznad 200 m dubine. Iz dobivenih podataka u tim terminima moglo se je zapaziti slijedeće:

       1. Veličina dnevne migracije pojedinih vrsta varira kroz godinu prema intenzitetu svjetla i efektu temperature. U junu, kada je penetracija danjeg svjetla najjača, skoro sve vrste obavljaju najveću dnevnu migraciju. Usporedo sa slabljenjem intenziteta svjetla i zagrijavanjem površinskih slojeva koncem ljeta postepeno se umanjuje i dnevna migracija planktonskih životinja. U martu, za homotermne stratifikacije, dnevna migracija je najmanjih razmjera i kod znatnog broja površinskih vrsta jedva se mogla primijetiti (Calanus gracilis, Calanus minor, Mecynocera clausi, Corycaeus typicus, Conhoecia spinirostris, Sagitta enflata i mnoge druge).

        Utvrdilo se kod većine vrsta, da postoji korelacija između dubine, u kojoj životinje žive za vrijeme dana (srednja dnevna razina), i veličine njihove dnevne migracije. Naime, dubinske vrste obavljaju veću dnevnu migraciju, nego one koje žive bliže površini (sl. 62).

       3. Zapazilo se da je vrijeme pojavljivanja na površini u noći različito kod pojedinih životinja. Površinske vrste nalaze se redovito na površini u sumraku ili čak još prije zalaza sunca, dok dubinske forme dospijevaju u površinske slojeve najčešće u kasnoj noći (Archiconchoecia striata, Chonchoecia chausi, Aetideus armatus, Euaetideus giesbrechti, Pleuromamma gracilis, Scolecithricella dentata, Corycaeus furcifer, Krohnita subtilis).

        4. Konstatiralo se da se porast volumena na površini za vrijeme noći ne podudara u svim terminima sinhrono sa zalazom sunca. U septembru je skoro redovito kod mnogih vrsta taj porast zapažen ranije, nego u junu, a u martu ranije, nego u septembru. Međutim, smanjenje volumena na površini u zoru podudaralo se u junu i septembru s izlaskom sunca (sl. 60 i 61). Čini se da je ta pojava u vezi s dubinom u kojoj životinje žive za vrijeme dana i sa sezonskim razlikama u kvantiteti površinskih vrsta.

         5. Fenomen ponoćnog tonjenja zapažen je pouzdano samo kod dvije vrste (Oncaea mediterranea i Sagitta enflata), ali se dao naslutiti kod nekih životinja, koje se pojavljuju na površini u sumraku ili prije zalaza sunca (Lensia subtilis, Sagitta serratodentata, Sagitta minima).

        6. Pokazalo se da su mnoge vrste obilnije na površini za puna mjeseca i da je stupanj koncentracije najveći kod dubinskih vrsta i onih koje obavljaju veliku dnevnu migraciju (Conchoecia spinirostris, Conchoecia clausi, Calanus gracilis, Euaetideus giesbrechti, Scolocithricella dentata, Pleuromamma gracilis, Styloclerion suhmii).

         7. Izneseni podaci na tabeli III o koleraciji dnevne razine s naoblakom potvrđuju navode brojnih autora da se mnoge vrste zadržavaju bliže površini za naoblake, nego za sunčana dana.

       8. Ustanovilo se da je u svim terminima biomasa cjelokupnog zooplanktona od površine do dna približno jednaka za vrijeme dana i noći. Međutim, pokazalo se da biomasa po slojevima znatno varira u junu i septembru, dok je za homotermne stratifikacije, tj. u martu, bila bez većih razlika. Ta pojava potvrđuje iznesenu konstataciju, da je dnevna migracija planktonskih životinja najveća u junu i da je tada obavlja najveći broj vrsta. U martu se, naprotiv, znatno umanjuje, i ograničena je na mali broj vrsta dubljeg mora, koje ne utječu bitno na promjene biomase po slojevima.

       9. Moglo se utvrditi da je veličina, vrijeme i trajanje horizontalne migracije planktonskih životinja iz dubinskih voda južnog Jadrana prema sjeveru ovisno prvenstveno o dubini, u kojoj se pojedine vrste zadržavaju tokom godine, i o karakteru njihove vertikalne migracije.

      10. Mnoge vrste koje su u sjevernom i srednjem Jadranu poznate kao vrlo rijetke, bile su u ovom području često puta od veće kvantitativne važnosti. Pored toga, nađen je priličan broj novih vrsta za Jadran, što pokazuje da su ove vode i u kvalitativnom pogledu još uvijek nedovoljno poznate.