Porodica šampijaceja (Champiaceae) u srednjem Jadranu
Sažetak
Porodica šampijaceja, koja obuhvaća samo četiri roda (Lomentaria, Champia, Chylocladia i Gastroclonium) i relativno manji broj vrsta, bila je sve do novijeg vremena s obzirom na razvitak rasplodnih organa slabo istražena, pa su se uvukle mnoge pometnje i pogreške kod razlikovanja i definiranja pojedinih rodova i vrsta. Tek u posljednje su vrijeme istraživači, naročito B l i d i n g (1928) i K y l i n (1923, 1931), unijeli više svijetla u te odnose. No i poslije toga općenito malen talus ovih alga bio je od česti uzrokom, da su njihova morfološko-anatomska građa i rasprostranjenost ostale slabo poznate. Naročito morfološke osobitosti te ekološki odnosi i rasprostranjenost ovih alga u vodama srednjega Jadrana ostali su gotovo slabo poznati. To je razlog da ovdje donosimo neka svoja zapažanja, do kojih smo došli istražujući bentonsku vegetaciju alga našega mora.
Ovdje navodimo podatke od ukupno petnaest vrsta. Još ima samo dvije, koje su zabilježene za Jadran, a mi ih nismo našli. To su: Lomentaria uncinata i L. acicularis. što se tiče vrsta L. articulata i Chyl. squarrosa, koje su također navedene za Jadran, naša nas istraživanja navode na mišljenje, da je prva zamijenjena sa. L. linearis i uopće ne dolazi u Jadranu, a druga predstavlja samo neke forme vrste Chyl. kaliformis.
Sve vrste, koje navodimo, mogu se podijeliti u tri grupe.
U prvu grupu idu one, koje su otprije bile poznate iz Mediterana i Jadrana, iako neke pojedinosti o njihovoj morfološko-anatomskoj građi te obliku rasplodnih organa nisu bile poznate. U tu grupu idu: Lomentaria clavellosa, L. compressa, L. firma, Champia parvula, Chylocladia reflexa i Gastroclonim clavatum. Za sve te vrste se donose podaci i crteži o morfološkoj i naročito anatomskoj građi te neka zapažanja o habitatu i rasprostranjenosti. Napose se kod vrste L. clavellosa opisuje novi oblik »reducta«, koji se odvaja od tipa jednostavnijom anatomskom građom.
U drugu grupu izučavanih oblika idu dvije vrste, koje su također otprije poznate iz Jadrana, ali su njihovi ekološki odnosi bili od posebnog interesa. Amo idu Lomeniaria linearis i Chylocladia kaliformis.
Za vrstu L. linearis pokazalo se da je u znatnoj mjeri rasprostranjena naročito u centralnom dijelu srednjeg Jadrana, da je izrazito ljetna biljka, koja fruktificira od rujna do studenoga i da je ujedno eminentno dubinski oblik, koji ima maksimum rasprostranjenosti između 40 i 80 metara dubine. Ta se vrsta u morfološkom pogledu pokazuje samo kao razvijeniji i rastresitiji dubinski oblik srodne vrste L. articulata i od nje se ne odvaja u znatnijoj mjeri ni anatomskom građom ni uvijek poređajem rasplodnih organa, ali se odvaja geografskom rasprostranjenošću i dubinskim habitatom, jer se L. articulata pokazuje prvenstveno kao atlantski oblik iz površinskih voda, dok je L. linearis mediteranska vrsta, koja raste u dubljim slojevima. Na osnovu toga dolazimo do zaključka, da se taksonomična odvojenost i samostalnost obiju vrsta temelje više na geografsko-ekološkim, nego na morfološkim osobinama, i da se tu radi o dvjema zamjeničnim vrstama. Nakon toga ne čini se opravdanom sumnja nekih autora (H a u c k, 1885) u opravdanost samostalnosti vrste L. linearis, a čini se opravdanom sumnja u prisutnost vrste L. articulata u vodama srednjeg (a možda i sjevernog) Jadrana.
Chylocladia kaliformis pokazuje veliku rasprostranjenost u srednjem Jadranu, ali ujedno i veliku varijabilnost oblika. Takvih više ili manje različnih forma smo opisali 8 (označene slovima A-H), koje potječu s raznih lokaliteta i dubina. Pored općih (dužina i debljina talusa itd.) biljka pokazuje i specifične karaktere varijabilnosti, među koje idu dijelom neke morfološke (oblik i dužina članaka, raspored grana), a dijelom neke anatomske (manja ili veća redukcija korteksa) osobine. Zanimljivo je, da variranje jednih i drugih karaktera ide uporedo. Posljedica toga variranja je da susrećemo dva ekstrema varijanata. Jedan od njih čine oblici s utegnuto-bačvastim i kratkim segmentima, s pršljenastim poređajem grana, i dvoslojnim korteksom. Drugi ekstrem čine oblici s neutegnutocilindričnim i dužim člancima, s izmjenično-lateralnim i nasuprotnim smještajem grana te jednoslojnim korteksom. Te se dvije ekstremne varijante - među kojima ima i posrednih oblika - toliko među sobom odvajaju, da smo smatrali potrebnim razlikovati ih kao dvije različne vrste nižega stepena pripadajuće istoj vrsti višega stepena ili supervrsti. Na taj način Chyl. kaliformis pokazuje u Jadranu polifiletski karakter i sastoji se od vrste Ch. kaliformis bistratosa, koja ima dvoslojan korteks i dolazi u najgornjem sloju vode, te od vrste Ch. kalif. unistratosa, koja ima jednoslojan korteks i dolazi u dubljim slojevima.
Nikakvi podaci o sličnoj pravinosti varijabilnosti, naročito u anatomskom pogledu, ove vrste iz drugih mora nisu nam poznati.
Što se tiče oblika, koji se od raznih autora navode pod specifičnim imenom »squarrosa« i opisuje se sad kao varijetet vrste Ch. kaliformis, sad kao samostalna vrsta, na osnovu svojih zapažanja držimo, da su to samo ekologijske forme bilo vrste »bistratosa«, bilo one »unistratosa«.
Konačno kao neobično zanimljivu pojavu navodimo, da smo na istom primjerku oblika »unistratosa«, koji smo sabrali u kolovozu u dvadesetak m dubine kod Žnjana u Bračkom kanalu, našli dobro razvijene i tetrasporangije i cistokarpe. Značenje te pojave nije zasada dalje ispitivano.
U treću grupu izučavanih oblika idu oni, koji dosada nisu uopće bili registrirani ni u Jadranu ni u drugim morima, pa smo ih opisali pod novim imenima. Amo idu: Lomentaria subdichotoma, L. tenera, L. jabukae, L. clavaeformis i Chylocladia pelagosae. Detaljniji opisi i dijagnoze na latinskom jeziku, kao i morfološko-anatomski crteži svih ovih vrsta donose se u opširnijem tekstu. Pored toga se navode i podaci o obliku (L. species), koji nismo mogli pobliže odrediti. U ovu grupu ubrajamo i oblik, koji je bio sabran u većoj dubini kod otočića Sušca i svojim dimenzijama sjeća na napuljsku vrsti Lom. chylocladiella, pod kojim imenom smo je i opisali. No budući da je F u n k o v opis (1955) te vrste vrlo kratak i oskudan, identičnost našega oblika s napuljskim ostaje zasada dvojbena.
S obzirom na građu korteksa sve sabrane vrste smo podijelili u dvije grupe: u onu s višeslojnim-dvoslojnim, i onu s jednoslojnim korteksom. U prvu idu vrste: Lomenatria linearis, L. clavellosa, L. compressa, L. firma, L. jabukae, Chyl. kaliformis bistratosa, Ch. reflexa i Gastroclonim clavatum. U drugu grupu idu vrste: Lomentaria subdichotoma, L. tenera, L. chylocladiella?, L. clavaeformis, L. species, Chyl. kaliformis unistratosa i Chyl. pelagosae. Uspoređujući vrste obiju grupa s dubinom, u kojoj rastu, došli smo do konstatacije, da oblici s višeslojnim i dvoslojnim korteksom rastu blizu površine ili barem u najgornjem sloju vode (do desetak metara dubine), dok oni s jednoslojnim korteksom dolaze u većim dubinama. U prvoj grupi izuzetak čini samo L. linearis, a u drugoj Champia parvula. No osnovu te činjenice došli smo do zaključka, da postoji bliži kauzalni odnos između građe talusa ovih alga i dubine njihova habitata, i da porodica šampijaceja kao cjelina pokazuje prilagođenost dubini. Iz toga smo dalje izveli, da je dubina vjerojatno djelovala kao faktor selekcije na očuvanje nekih varijanata i mutacija i tako na postanak nekih vrsta, koje se odlikuju reduciranim i jednostavnijim korteksom.
