Intenzivnije istraživanje mrijestilišta srdele (Sardina pilchardus Walb.) u srednjem Jadranu 1950. - 1951.

Sažetak

       Razna krstarenja i brojne planktonske lovine, koje su od 1947. do 1950. godine izvršene skoro uzduž cijelog Jadrana, omogućili su da upo­znamo glavna mrijestilišta srdele u Jadranskom moru i pokazali su, da se srdela mrijesti na određenim položajima. Za poznavanje ekologije srdele u hladnije doba godine, t. j. kad se ona više ne lovi, od osobite je važno­sti konstatacija, da glavna mrijestilišta nisu mnogo udaljena od ljetnih lovišta.

        Kako su svi dosadašnji podaci bili uglavnom za orijentaciju, to smo smatrali potrebnim provjeriti ih na jednom manjem arealu. Nadalje, željeli smo ustanoviti, da li se jaja srdele nalaze u moru u dovoljnoj koli­čini i kako su raspodijeljena, te ne bi li možda planktološka istraživanja mogla poslužiti i za studij drugih problema ekologije srdele, u prvom redu za upoznavanje naselja srdele na mriješćenju, te kao polazna točka za eventualne informacije u odnosu između mriješćenja i obnove naselja.

       U tu svrhu izabrano je glavno mrijestilište srdele u srednjem Jadra­nu kod zapadnog rta otoka Hvara. Centar glavnog mrijestilišta na ovom području obuhvaća prostor od otoka Šolte i zapadnog dijela Brača, preko zapadnog rta otoka Hvara (rt Pelegrin) do Paklenih otoka (S od otoka Hvara). Ovo mrijestilište sasvim je odijeljeno od mrijestilišta u sje­vernom Jadranu i od onoga kod Palagruža. Između ovih položaja nisu dosada iznad većih dubina konstatirane veće koncentracije jaja srdele. Prema ovim dosadašnjim podacima čini se, da je ovo najbolje mrijesti­lište, jer se jaja nalaze stalno u planktonu od oktobra do aprila.

      Sa pet krstarenja obuhvaćen je cijeli period mriješćenja: prva vožnja, od 28. oktobra do 9. novembra 1950., izvršena je na početku mriješćenja, kad je lov srdele bio već sasvim prestao; druga vožnja, od 28. novembra do 10. decembra 1950., za vrijeme glavnog mriješćenja; treća i četvrta vožnja u doba zimskog maksimuma u trajanju od 8. do 20. januara 1951. i od 8. do 20. februara 1951., a peta vožnja, koja je trajala od 27. marta do 5. aprila 1951. pada u doba, kad mriješćenje jenjava, a započinje lov srdele (Tab. V.-IX.). Kod II. i IV. vožnje umetnuta su dva izvanredna profila, i to u decembru do otočića Palagruže, gdje je poznato jedno veće mrijestilište, i u februaru do sredine Jadrana (otočić Jabuka). Područje kod Jabuke je do sada bilo stalno negativno za jaja srdele. Kod ove vožnje izvršeno je i nekoliko planktonskih poteza u blizini otoka Lastova.

        Dok se skoro svi dosadašnji rezultati temelje na standardnim kosim potezima s mrežama iz stramina, to je kod ovog rada težište postavljeno, na vertikalne poteze. Upotrebljena je Helgolandska mreža (Künne, 1933.), a da bi podaci bili što pouzdaniji, izvršena su uvijek po dva paralelna poteza. Osim toga je na svakoj postaji učinjen i kosi standardni potez s mrežom iz stramina (2 m diametra) u trajanju od pola sata na naš uobičajni način.

       Rezultati obaju načina lova prikazani su posebno na kartama kon­turama gustoće jaja srdele, i to u tri različite gradacije (A, B, C). Za vertikalne lovine iznesene vrijednosti na tabelama i slikama označuju količinu jaja srdele ispod 1 m² površine mora, a za kose apsolutnu koli­činu na svakoj postaji (Sl. 1a - 5a, 1b - 5b, tab. V. - IX.). Međutim, na tabeli II. iznesena je procentualna raspodjela jaja srdele prema poje­dinim područjima, koje u tabeli odjeljuju horizontalne crte uzimajući u obzir gradaciju gustoće jaja odnosno područja.

        Na svim postajama uzimani su podaci za temperaturu mora, a na nekoliko postaja i za salinitet, i to za površinu, za slojeve od 10 i 20 m, kao i za neposrednu blizinu dna.

        Istraživanja su u potpunosti potvrdila areal rasprostranjenja ovog mrijestilišta. Prostirao se je od južne strane otoka Drvenika, Šolte i za­padnog dijela Brača, preko zapadnog rta otoka Hvara i Paklenih otoka do zapadnog dijela otoka Korčule, a prema pučini donekle je prelazio izobatu od 100 m.

       Glavno mriješćenje odigravalo se je u decembru, januaru i februaru, i to u jesen uz temperaturu iznad 16° C, a zimi uz temperaturu ca 13° C do 14° C.

        Mriješćenje zauzima nešto veći areal tek, kad se je more ohladilo do 18° C. To najbolje ilustriraju podaci iz oktobra-novembra. Ono se je nastavilo cijelu zimu uz postepeno ohlađivanje mora. Na kraju marta i u početku aprila mriješćenje popušta, kad započinje ponovno neznatno zagrijavanje površinskih slojeva mora (ca 13,5° - 14,0° C). Premda se mriješćenje na glavnom arealu vrši uz skoro jednaku toplinu mora od površine do dna, to neki podaci, a osobito izvanjskih, iznad većih dubina ležećih, postaja pokazuju, da se srdela mrijesti, i kad su donji slojevi hladniji od gornjih. Čini se, da je za mriješćenje potrebna određena tem­peratura gornjih slojeva.

        Salinitet je na glavnom mrijestilištu bio bez jačih oscilacija: u po­četku mriješćenja iznad 38,00‰, a za vrijeme maksimuma od 37,00‰ do 38,00‰.

        Mriješćenje se u čitavu području ne odvija na isti način: U početku i pri završetku mriješćenja pojavljuju se dva odijeljena žarišta: prvo i veće, uz južnu obalu Šolte do zapadnog dijela otoka Hvara i Paklenih otoka, i drugo manje, kod otočića Sveca. Konstatirane su neke, iako sasvim neznatne, razlike u temperaturi i salinitetu ovih dvaju područja.

        Dok se jaja srdele u prvom arealu nalaze stalno u planktonu od oktobra do aprila, to kod otoka Visa mriješćenje započinje tek u januaru, a traje samo oko dva mjeseca. U ostalo doba mriješćenje je u ovom području sasvim neznatno ili ga uopće nema, osobito u njegovu južnom i istočnom dijelu.

        Dva kraća izvanredna profila do otočića Jabuke i Palagruža ukazuju, da se srdela ne mrijesti na većim dubinama srednjeg Jadrana, i da se kod Palagruža nalazi jedno stalno mrijestilište. Lovine kod Lastova, od kojih je jedna i bogata, daju mogućnost naslućivati, da se i ovdje mrijesti srdela.

         Kod razmatranja intenziteta mriješćenja potrebno je uzimati u obzir i trajanje embrionalnog razvoja ,i to osobito za period jesenskog mrije­šćenja uz temperaturu iznad 16° C.

       Gusta mreža postaja i znatan broj planktonskih lovina omogućio je da upoznamo pravilnost u kvantitativnoj raspodjeli jaja srdele: najveće količine nalazile su se na manjim i zaokruženim arealima. Prema tome trebalo bi pokušati ispitati mogućnost korišćenja ovakvih podataka i za procjenu relativne veličine populacije u mriješćenju, kao i za eventualne informacije o odnosu mriješćenja i obnove naselja.