Pomorska flora Jabuke

Sažetak

        Mnogostruk naučni interes sklonio nas je da istražimo naselje pod­morskog bilja kod Jabuke. Pod ovim razumijevamo naselje, koje raste na stijenama Jabuke i jabučnog plićaka, te na tvrdom dnu neposredno oko njih i između njih. U desetgodišnjem razdoblju (između 1947. i 1956.) 14 puta smo posjetili otočić, izučavali smo njegove vegetacijske odnose i sa­birali algološki materijal. Posjeti i sabiranja su vršeni u raznim sezo­nama godine, pa su sabrani i izučavani ako ne svi, a ono glavniji i opće­niti elementi jabučke flore.

        U ispitivanju jabučkog naselja zakupljao nas je dvostruk niz pro­blema. U prvome redu išli smo za tim da upoznamo sastav, značajne crte i porijeklo jabučke flore, a zatim građu, te ekološke, fitocenotske i zonalne odnose jabučke vegetacije. Prema tome i rezultate svojih ispitivanja donosimo u dva dijela. U ovom prvom dijelu, pod naslovom »Podmorska flora Jabuke«, donosimo - nakon kratkog prikaza topografskih, batimetrijskih, batilitologijskih i fizikalno-kemijskih osobina ispitivanog pod­ručja - sistematski prikaz svih vrsta i nižih sistematskih jedinica, sa­branih kod Jabuke i prikazujemo najznačajnija obilježja jabučke flore. U drugom dijelu donijet ćemo - kasnije - pod naslovom »Podmorska vegetacija Jabuke«, rezultate izučavanja ekoloških, fitocenotskih i zonalnih odnosa jabučkog naselja.

       Ovaj prvi dio obuhvaća dva poglavlja. U prvome se donosi sistemat­ski popis, odnosno prikaz, svih izučavanih vrsta, podvrsta, varijeteta i forma. Za vrste, koje nisu bile prije poznate za Jadran, ili mogu biti od znatnijeg interesa za izučavanje mikroevolucije, ili su dosada uopće bile nepoznate, doneseni su nešto obilniji morfološki podaci, odnosno opisi, a po mogućnosti i crteži, a za nove vrste također i dijagnoze na latinskom jeziku. Neki novi oblici, koje smo već prije objavili u prethodnim publi­kacijama - tako naročito jabučke cistozire - ovdje su samo kratko tre­tirani ili samo navedeni. Što se tiče ostalih, poznatijih i općenitijih vrsta za njih donosimo, i to u najkrupnijim crtama, samo one morfološke po­datke, koji izgledaju potrebni za izučavanje njihove varijabilnosti. Kod nekih oblika zbog njihova divergiranja ili zbog tehničkih poteškoća (po­manjkanje materijala ili literature) nije bila moguća identifikacija, ili smo se morali zadovoljiti time da dademo privremeni naziv. Pri tome smo imali na umu, da je za stvar najvažnije - važnije i od samog naziva - da zabilježimo morfološke podatke, koji će poslužiti kod daljnjih izučavanja i usporedbi. Kod svake vrste smo također naveli - koliko nam je to bilo moguće - period vegetiranja, doba fruktifikacije, stanište i dubinu rasprostranjenosti. U sistematskom prikazu donosimo ukupno 300 oblika, i to 284 vrste i 16 pripadnika nižih sistematskih jedinica.

      U poglavlju »Opća obilježja jadranske flore« najprije se ističe relativno visok broj jabučkih vrsta. Jabučka flora obuhvaća veći broj oblika od broja, koji Lorenz (1863.) donosi za cijelo područje Kvarnera, i ona se s obzirom na mali lik, te jednostranost, a donekle i ekstremnost jabučkog biotopa ima smatrati relativno vrlo bogatom. Ističe se i karakter novosti jabučkog naselja, u kojemu je ustanovljeno, da je od ukupno 300 oblika, 81 oblik, koji otprije nije bio poznat u Jadranu. Među njima ima ih 30, koji su poznati iz drugih mora, a ostalih 51 predstavljaju nove, otprije uopće nepoznate oblike. Među ovima ima ih približno polovica (25), koje smo već opisali u objavljenim publikacijama, a trinaest vrsta i toliko drugih oblika se po prvi put opisuju u ovome radu. Relativno veliki broj vrsta (veći od četvrtine od svih prisutnih), dijelom otprije nepoznatih iz Jadrana, a dijelom novih, daju jabučkoj flori obilježje novosti. To ujedno vodi do pomisli, da je jadranska flora bentoskih alga još nedovoljno istražena, da krije znatan broj nepoznatih vrsta i da bogatstvu vjerovatno ne zaostaje za drugim florama mediteranskog područja.

        Prikazuju se brojčani odnosi pojedinih grupa, iz kojih se vidi, da su kloroficeje kod Jabuke relativno podjednako zastupane kao i u Napuljskom zalivu. Nasuprot njima feoficeje dolaze u relativno znatno većem broju, naročito u odnosu prema rodoficejama. Kvocijent R/F iznosi (kod Jabuke) 1.92, pa je prema tome znatno manji nego u ostalim dijelovima Mediterana i sličan je onome, koji je ustanovljen u naseljima borealnih voda oko Kanala. Prema tome i u tom pogledu flora Jabuke pokazuje prilično izrazit karakter sjeveroatlantskih borealnih voda.

        Izučavanje flornih elemenata Jabuke pokazuje, da su u toj flori, još u većoj mjeri nego u mediteranskoj, zaostali kosmopolitski, cirkumtropski, indopacifički i subarktički elementi. Nasuprot njima, glavnu masu jabučke flore čine mediteransko-atlantski, borealni i - nazovimo ga za sada tako - jadranski element. Mediteransko atlantske vrste su jako zastupljene u jabučkoj flori, ali u relativno manjoj mjeri nego u florama Napuljskog zaliva i južne obale Francuske. Nasuprot tome ovdje je borealni element prisutan u većoj mjeri nego u ostalim dijelovima Medite­rana i on daje jabučkoj, a po tome i cijeloj jadranskoj flori, više borealan karakter. Konačno u flori Jabuke sudjeluje i jadranski element, a tim imenom ovdje označujemo vrste, koje dosada nisu poznate izvan Jadrana i vjerovatno su neke od njih u Jadranu endemske, o čemu će moći odlu­čiti tek kasnija izučavanja. Konačno, koliko se može suditi iz već dobive­nih podataka, u izgradnji jabučke flore vjerovatno sudjeluje i izvjestan broj oblika, koji su se formirali ili se formiraju pod utjecajima otočne izolacije i predstavljaju endemske oblike Jabuke.

       Navedena istraživanja i rezultati ovog prvog dijela rada imaju se smatrati potrebnim uvodom za izučavanje ekoloških odnosa jabučke vegetacije, koji će slijediti u drugome dijelu.