Godišnja vertikalna raspodjela zooplanktona na jednoj postaji u južnom Jadranu

Sažetak

       U ovom radu izneseni su prvi podaci za južni Jadran o pojavljivanju, promjenama gustoće i vertikalnoj raspodjeli zooplanktona tokom jedne go­dine. Istraživanja obuhvataju rasdoblje od 30. X. 1951. god. do 6. XI. 1952. god. Za to vrijeme izvršeno je 12 izlazaka. Svakog puta učinjeni su na isti način i skoro u isto doba dana koso-horizontalni potezi straminskom mre­žom tipa Nansen u tri sloja: od 0 do 50 m, od 50 do 100 m i od 100 do 150 m dubine. Za svaku zooplanktonsku grupu iznesen je u općem pregledu po­pis brojnijih vrsta i ukupan broj primjeraka. Za važnije grupe donose se podaci o gustoći i promjenama broja vrsta tokom godine.

   1) Nešto vilše od polovice vrsta na našoj postaji bilo je zastupano u po­jedinačnim primjercima. Ostale 73 vrste pojavljuju se tokom cijele ili kroz veći dio godine u znatnijem broju, te je za svaku vrstu prikazano kratkim opisom i slikama:

 a) vertikalna raspodjela,

 b) sezonske promjene broja primjeraka,

 c) srednja dnevna razina i raširenje.

         2) Iz iznesenih podataka o srednjoj dnevnoj razini očigledno je:

a) Najveći broj vrsta na našoj postaji, nešto više od 50%, ima srednju dnevnu razinu u sloju od 50 do 100 m. Od ostalih, manji broj vrsta, sve­ga devet, pokazuje srednju dnevnu razinu u sloju od 0 do 50 m, a znat­no veći u dubini ispod 100 m.

b) Najizrazitije i najveće sezonske vertikalne promjene pokazuju vrste sa srednjom razinom u dubini ispod 100 m, dok se kod vrsta sa srednjom dnevnom razinom u sloju od 0 do 50 m te promjene daju tek jedva naslutiti.

      3) Raširenje pojedinih vrsta na našoj postaji iznosi od 25 m do 60 m. Najveće je kod vrsta sa srednjom dnevnom razinom u sloju od 50 do 100 m, a najmanje kod vrsta sa srednjom dnevnom razinom u sloju od 0 do 50 m.

       4) Na slici 74 i 75 prikazane su vertikalna raspodjela cjelokupnog zooplanktona i kroz godinu oscilacije dubine u kojoj je nađen najveći broj primjeraka. Dubina u kojoj je nađen najveći broj primjeraka u jeseni i zimi najbliža je površini, a u ostalim sezonama je u dubini ispod 100 m ili samo nešto iznad. Najveće razlike u oscilacijama dubine u kojoj je nađen najveći broj primjeraka pokazuju se na prelazu od zime na proljeće.

      5) Uspoređene vrijednosti dubine u kojoj je nađen najveći broj primje­raka i dubine u kojoj je nađen najveći broj vrsta tokom godine pokazuju:

a) Porast broja vrsta u površinskim slojevima započinje istovremeno s ohlađivanjem površine mora t. j. u jeseni. Najveći je za vrijeme homotermne stratifikacije, a najmanji kada se pokazuju najveće tempe­raturne razlike između površinskog sloja i dubine od 150 m.

b) Na našoj postaji prevladavaju vrste dubljeg mora, a promjene dubine u kojoj je nađen najveći broj primjeraka u jeseni, početkom proljeća, a naročito za vrijeme zime uvjetovane su pretežno vertikalnim pomicanjem tih vrsta, dok je za vrijeme ljeta skoro potpuno isključen njihov utjecaj.

      6) Gustoća cjelokupnog zooplanktona pokazuje izrazito dva maksimuma: veći i duži početkom proljeća, a manji i kraći za vrijeme ljeta.

      7) Iz prikaza gustoće cjelokupnog zooplanktona i oscilacija dubine u kojoj je nađen najveći broj primjeraka tokom godine proizlazi (sl. 76):

a) Nakon ljetnog maksimuma gustoća cjelokupnog zooplanktona je u jeseni u naglom opadanju i to pretežno zbog smanjenja gustoće u donjim slojevima.

b) Zimi i većim dijelom proljeća gustoća cjelokupnog zooplanktona je u porastu, u početku zbog povećavanja gustoće u površinskom sloju, a za vrijeme proljeća u dubini ispod 100 m.

c) Porast gustoće cjelokupnog zooplanktona za vrijeme ljeta prouzrokuje pretežno povećanje gustoće u slojevima iznad 100 m dubine.

    Na temelju toga izveden je slijedeći zaključak:

    Proljetni maksimum gustoće cjelokupnog zooplanktona na našoj postaji uvjetovan je razvojem vrsta sa srednjom dnevnom razinom ispod 100 m ili blizu 100 m dubine, a ljetni maksimum vrstama sa srednjom dnevnom razinom znatno iznad 100 m dubine.