Larve dekapodnih rakova Jadranskog mora
Sažetak
Izvršen je preliminaran studij o larvama dekapodnih Crustacea Jadranskog mora na bazi niza lovina iz Mljeta (Gonoturska) dobivenih od februara 1952. g. do marta 1953. g.
Gotovo simultano uzete lovine u Mljetskom jezeru (Vrbovačka), kod Dubrovnika (Sv. Andrija) i na nekim drugim stanicama u Jadranskom moru, također su korištene za upoređenje rezultata.
Data je sistematika te sezonska i vertikalna rasprostranjenost 60 vrsta dekapodnih larva.
Iz sistematskog studija larvalnih stadija može se primijetiti, da su općenito različiti stadiji zabilježeni u toplom Jadranu veći od odgovarajućih stadija istih vrsta, sakupljenih u hladnim vodama Sjevernog mora, danskih obala i Plymoutskog područja, i da su razvijeniji već u vrijeme kada se izlegu iz jaja.
Nađeno je, da je broj vrsta dekapodnih larva veći od onoga u sličnim lovinama iz hladnijih voda Sjevernog mora i danskih obala.
Broj vrsta, isto kao i broj primjeraka dekapodnih larva, veći je na stanicama bližih obali, nego na onima koje su udaljene od obale.
Maksimalan broj larva se pojavljuje do 50 m.
Prosuđujući po pojavljivanju larva u materijalu, primijećene su 2 glavne sezone mriješćenja u moru - jedna ljeti i druga zimi - a zimski je maksimum oblikovan sporadičkim pojavljivanjem zoea stadija brahiurnih rakova i ranih larvalnih stadija Sergestes spp.
Period izlaganja najvećega broja larva, izgleda, slaže se s onim u Mediteranu, a raniji je za 4-6 tjedana nego u hladnim vodama Sjevernog Atlantika.
Pojavljivanje larva u Mljetskom jezeru gotovo koincidira s onim u moru izvan jezera, ali je maksimum larva (broj vrsta isto kao i broj primjeraka) u jezeru nađen za oko mjesec dana ranije nego u moru, vjerojatno zbog brzine zagrijavanja vode nadolaskom proljeća, što pospješuje mriješćenje i izleganje larvi.
U jezeru nisu nađene larve nikakovih endemičkih vrsta.
U jezeru je nađen samo jedan maksimum larva (maj), uglavnom zbog odsutnosti larva grupe Peneidea, za koje je nađeno da se u moru mrijeste tokom zimskih mjeseci.
Larve svake vrste daju prednost izvjesnoj dubini.
Općeniti način gibanja kod dnevne migracije larva slaže se s usvojenim pogledima na vertikalnu rasprostranjenost, naime, da se kod zalaza sunca larve većine vrsta koncentriraju uz površinu, i da se kreću natrag prema svojem optimumu intenziteta svijetla tokom dana.