Fauna Anthozoa Kaštelanskog zaliva kod Splita

Sažetak

      U Kaštelanskom zalivu, koji obuhvaća 58 četvornih kilometara, prona­đeno je 27 vrsta iz reda antozoa (koralja). To je znatan broj ako se ima u vidu da je u cijelom Jadranu (131.000 četvornih kilometara) do sada usta­novljeno 78 vrsta. Unutar Kaštelanskog zaliva antozoi su vrlo nejednoliko rasprostranjeni. Samo na 83% postaja autori su pronašli koralje. Na 17 % postaja su istraživanja u tom pogledu dala negativan rezultat. Poje­dine vrste bitno se razlikuju među sobom u čestoći pojavljivanja. Ima vrsta, koje su nađene na mnogim postajama, ali uvijek u neznatnom broju primje­raka. Druge pak vrste javljaju se na manjem broju postaja, ali u znatnim količinama. Prve se ističu većom rasprostranjenošću, a druge većom gusto­ćom naselja. Najveću rasprostranjenost i gustoću naselja od svih koralja Kaštelanskog zaliva pokazuje bez sumnje Cladocora cespitosa. U lovinama PAX-a i MÜLLER-ove bila je među aktiniarijama najbrojnije zastupana Calliactis parasitica. Po učestalosti slijede Alcyonium palmatum adriati­cum, Balanophyllia italica, Epizoanthus arenaceus i Parerythopodium coralloides. Ovih šest vrsta (dvije od madreporarija, jedna aktiniarija, dvije alcionarije, i jedna zoantarija) određuju svojom prostornom rasprostranje­nošću, aspekt faune antozoa u Kaštelanskom zalivu. Sve ostale vrste ostaju za njima u pozadini. Jednaki ekološki uvjeti dovode razne vrste stalno na okup na istim lokalitetima. Tako na pr. Clacodora cespitosa javlja na 93% postaja vrste Balanophyllia italica, dok se Epizoanthus arenaceus javlja na 62% lokaliteta vrste Calliactis parasitica. Obratno pak, Alcyonium palma­tum adriaticum ne nalazi se ni na jednom od lovišta vrste Parerythropodium coralloides. Batimetrijska raspodjela ne može za to biti mjerodavna, jer se u dubinama od 23 do 40 metara javljaju obe vrste u Kaštelanskom zalivu. Među koraljima ovog zaliva samotne vrste (63%) su u prevagi nad onima koji žive u kolonijama (37 %). Djelomice kolonije ujedinjuju začudno velike množine individua. Tako je jedna kolonija Parazoanthus axinellae adriaticus sadržavala 1300 jedinki, a jedna oko 30 centimetara visoka kolonija Alcyonium palmatum adriaticum imala je 7500 polipa. Teško je prosuditi koliko individua sadrže kolonije Cladocora cespitosa, koje se često prostiru na više četvornih metara. Jedan fragmenat, koji je zauzimao 200 četvornih centimetara, sadržavao je 784 polipa. Prema tome bi na četvorni metar došlo 39.200 polipa. Jače kolonije sadrže, prema tome, više od 100.000 indi­vidua. Od koralja Kaštelanskog zaliva 48% je sesilnih, 52% polusesilnih. Ponekad sele sesilni antozoi na životinjama koje se kreću po morskom dnu. Tako je u jednom slučaju utvrđena Pisa nodipes kao nosač kolonija antozoa (Alcyonium palmatum adriaticum i Parazoanthus axinellae adriaticus). Najbogatije su zastupani antozoi u batimetrijskoj zoni između 0 i 10 metara (18 vrsta). Jednoliko rijetko naseljene su zone između 10 i 20 metara (9 vrsta), između 20 i 30 metara (7 vrsta) i između 40 i 50 metara (8 vrsta). Zona između 30 i 40 metara pokazuje nešto veći broj vrsta (11 vrsta). Oštro graniči u pogledu faune zona plime i osjeke (0-1 m) kao i zona stalno uronjenog obalnog ruba (1-3 m). To ne važi u istoj mjeri za sublitoralnu zonu (3-30 m) i za zonu dubokog muljevitog dna (preko 30 m). Epeki pretstavljaju 41% antozoa Kaštelanskog zaliva. Parerythropodium coralloides, koji u sjevernom Jadranu živi isključivo na Eunicella verrucosa, javlja se ovdje samo na algama vrste Cystoseira i Sargassum, premda njegov normalni nosač ne izostaje potpuno u Kaštelanskom zalivu. Isto tako bi i epekiju vrste Epizoanthus arenaceus trebalo nazvati obligat­nom, jer 87 % kolonija živi na gastropodima i tunikatima, a samo 13 % na kamenju, komadima ugljena ili zarđalim metalnim pločama, gdje su se raz­vile kolonije maloga rasta, s malim brojem individua. Pojava Calliactis parasitica vezana je na puževe i to kod ne manje od 79% slučajeva na Murex brandaris. I vrsta Adamsia palliata sjedi isključivo na kućicama gastro­poda. Od antozoa, koje nalazimo u Kaštelanskom zalivu, 11% živi u simbiozi s paguridima. Obligatna simbioza postoji, međutim samo kod zajednice Adamsia palliata s Eupagurus prideauxii. Fakultativna je simbioza između Calliactis parasitica i Paguristes oculatus. Među primjercima, koje su sabrali PAX i MÜLLER, 70% bilo ih je u zajednici s Paguristes ocula­tus, koji fakultativno služi kao partner također i vrsti Epizoanthus arena­ceus. Simbioza s algama veoma je česta pojava kod antozoa Kaštelanskog zaliva. Cereus pedunculatus je u Jadranu redovito inficiran zooksantelama; uvijek su slobodne od algi sve aktinije crvene boje, kao i ceriantariji, koji žive u tamnim cjevčicama na mekom dnu. Šest aktiniarija Kaštelanskog zaliva su oligosaprobi, četiri aktiniarije su izrazito mezosaprobi. Cerianthus membranaceus jedva da je osjetljiv na smanjivanje saliniteta. Od pronađenih vrsta 18% ih je ograničeno po svom rasprostranjenju na Jadransko more, 35% na Sredozemno more, dok ih 34% spada u sredo­zemno-luzitanske vrste. Sredozemno-južnoatlantskih vrsta ima 4%, a kozmopolitskima se može smatrati 8% vrsta. U Kaštelanskom zalivu igra Anemonia sulcata izvjesnu ulogu kao izazivač jednog neopasnog kožnog oboljenja. Nove su za jadransku faunu aktiniarija Anemonactis mazeli i Anthopleura ballii i Sagartia troglodytes.