Prilog izučavanju ekologije srdele (Sardina pilchardus Walb.) u istočnom Jadranu

Sažetak

      Izvršena su istraživanja srdele (Sardina pilchardus W a l b.) istočnog Jadrana, da se pridonese poznavanju njezine ekologije u najširem smislu. Ona su se provela u periodu od 1946.-1952., i to najvećim dijelom za vri­jeme sezone lova. Iz tehničkih razloga najintenzivnije se moglo obraditi područje srednje Dalmacije.

       Za vrijeme tih istraživanja, koja su se izvršila na relativno velikom broju uzoraka lovina, moglo se zapaziti ovo:

     1. -  Broj kralješaka srdele u istočnom Jadranu varirao je od 49 - 54. Najjače je bio zastupan razred 52. Pored modalnog razreda najveću frekvenciju pokazao je razred 51. Dok su razredi 50 i 53 bili slabo zastupani, dotle su razredi 49 i 54 nastupali izuzetno. Takva se raspodjela broja kralješaka ustanovila ne samo u sezoni lova, već i izvan nje, a dapače i u jeku mriješćenja, što dokazuje, da se srdela, na račun koje se vrši naš re­doviti lov, zadržava čitave godine u vodama istočnog Jadrana. Kako se takva raspodjela zabilježila i kod mlade srdele, to se zaključilo, da je ona doista karakteristična za ribu istočnog Jadrana, i da se naš lov vrši dobrim dijelom na račun mlade srdele iz obalnih voda ovog područja. Ove konsta­tacije mogu biti od nekog interesa za racionalno upravljanje lovom srdele.

       Istu raspodjelu broja kralješaka našao je i  S. M u ž i n i ć  (1936) ko svojih izučavanja srdele srednjodalmatinskog područja u 1931. g. Ta činje­nica, kao i malena amplituda variranja raspodjele ovog karaktera u periodu od 1946.-1952. navodi na zaključivanje, da je ta raspodjela kod srdele istočnog Jadrana relativno konstantna, te da ju je moguće upotrebiti za identificiranje istraživane populacije.

       Raspodjela broja kralješaka, koja se registrirala kod srdele istočnog Jadrana, pokazuje sličnost s onom kod sjevernomediteranske srdele. Ta sli­čnost između dviju geografski odvojenih populacija nije se mogla objasniti.

       U istraživanom području zapazilo se, iako vrlo rijetko, nastupanje ra­spodjele broja kralješaka s modusom 51. Pored modalnog razreda najjače je bio zastupan razred 52. Takva raspodjela, koja je slična onoj kod juznomediteranske i egejske srdele u istočnom Jadranu nije se mogla objasniti. Pretpostavilo se za sada, da ona ukazuje na jednu za istraživano područje stranu populaciju. Izuzetna pojava modusa 51 dopušta zaključivanje o znat­noj homogenosti populacije s modusom 52, koja se susreće u istočnom Jadranu, posebno u srednjoj Dalmaciji.

     2. - Spolni dimorfizam u pogledu broja kralježaka nije se mogao ustanoviti kod jadranske srdele. To se podudara s opažanjima drugih autora kod mediteranske i atlantske srdele.

      3. - Korelacija između dužine i broja kralješaka čini se da nije pra­vilo kod srdele istočnog Jadrana. Za pozitivnu korelaciju, zapaženu kod uzorka iz Vlorskog zaljeva, pretpostavilo se, da ona ukazuje na heterogenost naselja, iz kojega je taj uzorak potjecao.

      4. - Analiza spolnog ciklusa na osnovu stanja zrelosti gonada poka­zala je, da se mriješćenje srdele u srednjem Jadranu vršilo zimi, a vjero­jatno i u ranom proljeću i kasnoj jeseni. To se slaže s konstatacijom  G a m u l i n a  (1948) i s većinom ranijih opažanja o periodu mriješćenja ja­dranske srdele.

       Period lipanj-kolovoz predstavljao je fazu mirovanja, dok su mjeseci rujan i listopad, a u nekoj mjeri i studeni označavali period prematuracije u spolnom ciklusu ovog klupeida.

     5. - Spolna evolucija bila je u početku spora, a zatim se ubrzala, kako to pokazuje analiza kolebanja težine gonada u funkciji vremena.

     6. - Tok spolnog sazrijevanja nije bio identičan kod svih primje­raka, koji su imali učestvovati u mriješćenju. Kod individua veće dužine sazrijevanje je počinjalo ranije, kako to pokazuje istraživanje stanja go­nada i analiza njihove težine u funkciji vremena.

     7. - Veliki primjerci obaju spolova pokazali su više vrijednosti te­žine gonada i gonosomatičnog odnosa nego manji. Postojanje takve razlike u pogledu gonosomatičnog odnosa i u periodu mirovanja u spolnom ciklusu ukazuje na alometrijsko težinsko rastenje gonada.

    8. - Spolna evolucija započinje, sudeći po podacima o težini gonada, simultano kod obaju spolova. Međutim, ona se u fazi prematuracije jače očitovala kod mužjaka nego kod ženki, tako da su oni tada pokazivali na­prednije stadije zrelosti nego ženke. Kod mužjaka zapazila se u fazi pre­maturacije i veća težina gonada. Ta je razlika vjerojatno uvjetovana većim utroškom rezervi, angažiranih u sazrijevanju ženki.

     9. - Na osnovu upoređenja između kolebanja gonosomatičnog od­nosa i težine gonada zapazilo se opadanje težine ribe za vrijeme maksimalne spolne aktivnosti.

    10. - Srdela srednjeg Jadrana pokazuje znakove spolne aktivnosti kod dužine od 13-14 cm. Međutim, dobar dio riba dostiže prvu spolnu zrelost već kod dužine od 12-13 cm, a neke pače i ispod 12 cm. Ta bi konstatacija mogla eventualno biti od nekog interesa za racionalno upravljanje lovom srdele.

    11. - Količina periintestinalne masti kod srdele srednjeg Jadrana va­rira u toku godine. Poslije završenog mriješćenja ona je bila malena, a za­tim je rasla. To se uglavnom slaže s ranijim opažanjima (K r v a r i ć  i  R.  M u ž i -  n i ć, 1950.). U doba mriješćenja zabilježilo se potpuno odsustvo ma­sti oko utrobnih organa. Tok kolebanja periintestinalne masti ukazuje na vezu sa spolnim ciklusom. Takvo su mišljenje zastupali i neki drugi autori kod istraživanja kolebanja količine periintestinalne masti, izvršenih na me­diteranskoj i atlantskoj srdeli.

      Kod ribe male dužine zapazila se manja količina masnih rezervi nego kod velike ribe. To se također podudara s ranijim opažanjima (K r v a r i ć  i  R. M u ž in i ć, 1950). Osobito malenu količinu masti oko digestivnog trakta pokazuje srdela u prvoj godini života. Slaba masnoća pripadnika grupe O zabilježila se i u nekim drugim područjima rasprostranjenja srdele, dovela se u vezu s intenzivnim rastenjem mladih primjeraka.

     12. - Odnos spolova u lovinama, iz srednjeg Jadrana pokazao je znatnu amplitudu variranja. Najaberantnije vrijednosti odnosa spolova za­pazile su se kod lovina vučom u kasnim jesenskim i zimskim mjesecima. To je posljedica primjene tehnike lova, koja ne dopušta ulov približno jednakog broja mužjaka i ženki u vremenu, u kojemu se oni drže u različitim sloje­vima. Da se za vrijeme mriješćenja ženke atlantske srdele drže bliže povr­šini nego mužjaci ustanovili su  L e  G a l l  i  P r i o l  (1930). Poremećaj odnosa spolova za vrijeme mriješćenja zapazili su i  A n d r e u  i  R o d r í g u e z -     R o d a  (1952) kod srdele s istočne obale Pirenejskog poluotoka.

       Česti slučajevi aberantnog odnosa spolova registrirali su se kod naših lovina i u fazi prematuracije. Odatle se zaključilo, da se i u to vrijeme mu­žjaci i ženke srdele ne drže u istom sloju. M u r a t  (1935) je također za­pazio, da se odnos spolova kod alžirske srdele poremećuje, kad se približava sezona mriješćenja. B a r d á n  i  N a v a r r o  (1952) su također ustano­vili pojavu poremećaja u odnosu spolova u uzorcima srdele s južne medite­ranske obale Pirenejskog poluotoka za vrijeme mriješćenja, ili malo prije njega.

     13. - Kod istraživanja uzoraka lovina, iz srednjodalmatinskog pod­ručja konstatirala se razlika u dužini između mužjaka i ženki u korist ovih posljednjih, što se slaže s opažanjima drugih autora kod atlantske i mediteranske srdele, kao i s onim  S. M u ž i n i ć a  (1936) kod jadranske srdele. U nekim slučajevima očitovale su se između mužjaka i ženki i razlike u mo­dalnoj dužini. Dobiveni podaci pokazuju, da ovaj oblik spolnog dimorfizma u slučajevima aberatnog odnosa spolova utječe na sastav uzoraka u pogledu dužine.

     14. - Na osnovu analize sastava lovina s obzirom na totalnu dužinu ustanovljeno je, da se na području otoka Visa, Biševa i Sveca nalazila sr­dela veće dužine nego u Kaštelanskom zaljevu. Srdela sa sjeverozapadnog dijela otoka Hvara zauzimala je u neku ruku intermedijarni položaj u od­nosu na spomenuta područja. Već je  G a s t  (1925) zapazio, da se u kanalima lovi manja srdela nego na otvorenom moru. Međutim, ovaj je autor za­stupao mišljenje, da srdela iz kanala pripada drugoj rasi  S. M u ž i n i ć  (1936) je, na osnovu izučavanja srdele iz srednje Dalmacije u sezoni lova 1931. g., zaključio, da veličina ribe varira prema lokalitetima, i to tako, da ona raste s udaljenošću od obale kopna i s dubinom. Međutim, na zapadnoj obali otoka Brača, t. j. u neznatnoj udaljenosti od obale kopna i na dubini neznatno većoj od one u Kaštelanskom zaljevu nalazila se kod ovih istra­živanja riba, koje dužina nije zaostajala za onom srdele Visa, Biševa i Sveca. Na zapadnoj obali otoka Brača znala je nastupiti i malena riba, koja se obično susretala u Kaštelanskom zaljevu.

    15. - Između promatranih područja zapazila se razlika u pogledu amplitude variranja dominantnog modusa i srednje vrijednosti dužine. Ta je amplituda naglo opadala od obale kopna prema otvorenom moru.

   16. - Promjene u sastavu lovina s obzirom na dužinu u istraživanim područjima nisu imale zajedničkih crta, protivno onome, što je ustanovio  S. M u ž i n i ć  (1936) u 1931. g. Što više, one nisu bile identične ni na istom lokalitetu u uzastopnim godinama. Značajno je, da su neke od ovih promjena pokazale određenu pravilnost. Tako se u Kaštelanskom zaljevu u godinama 1946.-1948. moglo zabilježiti znatno opadanje veličine srdele između svibnja i srpnja. U 1950. i 1951. g. zapazilo se odstupanje od te pra­vilnosti.

      Značajna je svakako pojava velike srdele, koja se mogla primijetiti u Splitskom kanalu na samom kraju redovite sezone lova ili pače nakon nje­zina svršetka, t. j. u vrijeme, u koje pada faza prematuracije u spolnom ci­klusu srdele.

    17. - Istraživanje sastava lovina s obzirom na starost pokazalo je, da su u Kaštelanskom zaljevu dominirale mlađe grupe starosti, nego na pod­ručju otoka Visa i Biševa, što se donekle slaže s opažanjem  S. M u ž i n i ć a  (1936). Na osnovu ove analize moglo se zaključiti, da je opadanje veličine ribe u Kaštelanskom zaljevu između svibnja i srpnja u godinama 1946.­ -1948. bilo povezano s pomlađivanjem lokalnog naselja, koje je izazvao pridolazak i dominiranje grupe O, te gotovo potpuno iščezavanje starijih grupa.

     18. - Izučavanje promjena u sastavu lovina, uključivši i one u pogledu broja kralješaka potvrdilo je zaključivanje izvedeno na osnovu markiranja, prema kojemu srdela u sezoni lova vrši kretanje od otvorenog mora prema obali kopna. Ovdje se radi o kretanju, koje vrši adultna srdela u toku go­dine. To je izučavanje pružilo i neke podatke, o kretanju adultne srdele u toku godine u suprotnom pravcu, t. j. od obale kopna prema otvorenom moru. Čini se, da se to kretanje vrši uglavnom izvan sezone lova.

      Neki od dobivenih podataka navode na zaključivanje, da se srdela u svom životu kreće od obale kopna, prema otvorenom moru. Takvo je kreta­nje pretpostavljao i  S. M u ž i n i ć (1936).

     Svakako dosadašnji podaci o kretanju upućuju na pretpostavku, da srdela evolvira u geografski relativno ograničenom području.