Markiranje srdele (Clupea pilchardus Walb.) u Jadranu u 1950. i 1951. g.
Sažetak
U sezoni lova 1950. g. nastavilo se intenzivno markiranje srdele radi ispitivanja njezinih kretanja. To se vršilo u jednom dijelu srednjodalmatinskog područja, t.j. u Splitskom i Hvarskom kanalu, na Paklenim otocima, te na otocima Visu, Biševu i Svecu. Nekoliko markiranja provelo se u blizini otoka Palagruža. Markiranja su se izvršila u vremenskom razmaku od 7. svibnja do 14. rujna.
U sezoni lova 1951. g. izvršilo se markiranje srdele na sjeverozapadnom dijelu otoka Hvara, na Paklenim otocima, te na otocima Visu i Biševu. Sva su ta markiranja bila provedena od 3. do 11. srpnja osim jednog, koje se izvršilo 7. rujna.
Kod markiranja u 1950. g. primijenila se ista tehnika rada kao i u 1949. g. Upotrebljena operkularna markica bila je nešto duža, a osim toga uža i, prema tomu, laganija od one, koja se primjenjivala u 1949. g. Ovakva je markica izgledala nešto efikasnija od prije upotrebljene. Ova se markica upotrebila i kod markiranja u 1951. g. Međutim, pored te pokušala se u 1951. g. i markica u obliku zastavice od narančastog polivinil-klorida, koja se pričvršćivala na hrbat ribe, ispred dorsalne peraje.
U 1950. g. izvršilo se 29 markiranja na ukupnom broju od 16.613 primjeraka. Od toga se pronašlo svega 27 riba. t.j. 0,16%. Taj je procenat šest puta manji od onog, što je bio postignut u 1949. g. Uzroci tako krupnog opadanja procenta nalaza označenih individua nisu potpuno objašnjeni. Zapaženi porast mortaliteta poslije markiranja u mjesecu srpnju, a osobito kolovozu i rujnu mogao je donekle izazvati opadanje procenta nalaza označenih primjeraka. Porast mortaliteta zbog markiranja, kao i znatno pogibanje ribe prije samog markiranja mogli su biti posljedica relativno visoke temperature površine mora, koja je vladala u srpnju, kolovozu i rujnu. Maksimalna srednja temperatura površine u vremenskom intervalu, u kojemu su se izvršila markiranja jednog mraka u 1950., bila je, naime, za 2,8°C viša od one u 1949. g.
U 1951. g. izvršeno je 9 markiranja na ukupnom broju od 3.845 primjeraka. Od toga ih je povraćeno 15, t.j. 0,39%. Taj je procenat, prema tomu, dva i po puta veći od onoga, koji se ustanovio u 1950., a dva i po puta manji od onog iz 1949. g. Operkularne markice i zastavice, koje su se pričvršćivale na hrbat ribe, pokazale su gotovo jednak procenat nalaza.
U 1951. g. bilo je također zapaženo neko pogibanje ribe prije i poslije markiranja.
Najveći broj nalaza od eksperimenata u 1950. g. bio je kroz prve tri sedmice poslije markiranja. Svi nalazi od markiranja u 1951. g. bili su zabilježeni u prvoj sedmici nakon markiranja.
Zapažena kretanja bila su malene amplitude. U 1950. g. na kraju svibnja, a možda dijelom i na početku lipnja, izvršilo se kretanje srdele sa zapadne obale otoka Brača prema južnoj obali otoka Čiova, prema Kaštelanskom zaljevu i području Poljica, t.j. u pravcu obale kopna. Takvo se kretanje moglo ustanoviti i u 1948. g., a izvršilo se u srpnju, a možda dijelom i u kolovozu.
Između polovine svibnja i rujna 1950. g. bilo je kretanja ribe sa sjeverozapadnog dijela otoka Visa prema Hvarskom kanalu, i to k obali otoka Brača. Između prve polovine lipnja i rujna izvršilo se kretanje ribe s južne obale otoka Biševa prema jugozapadnom dijelu otoka Brača. Kretanje prema Hvarskom kanalu registriralo se i u 1949. g., i to na kraju svibnja, u srpnju i na kraju kolovoza.
U prvoj polovini srpnja 1951. g. nastupilo je kretanje srdele s Paklenih otoka prema sjeverozapadnom dijelu otoka Hvara i južnoj obali otoka Brača, kao i s istočne obale Biševa prema sjevernoj strani otoka Visa i južnoj obali Paklenih otoka.
Kretanja srdele, zapažena u sezonama lova u 1950. i 1951. g., podudarala su se, prema tomu, s kretanjima, koja su bila zabilježena u 1949. g., a dijelom i u 1948. g. Značajno je, da su ona gotovo sva bila upravljena unutrašnjim kanalima i obali kopna. Rezultati ostalih istraživanja srdele (još neobjavljeni) potvrđuju podatke o kretanju, dobijene putem markiranja ovog klupeida.
