Prvi eksperimenti markiranja srdele (Clupea pilchardus Walb.) u Jadranu
Sažetak
Pokušalo se u 1948. g. ispitati mogućnost markiranja srdele (Clupea pilchardus Walb.) u Jadranskom moru, i to u cilju primjene ove metode kod ekstenzivnijeg ispitivanja migracija i intenziteta lova ove riblje vrste. Kod toga su bile upotrebljene metalne markice operkularnog tipa, bez i sa bojadisanim celuloidnim krugovima. Opisane su te dvije vrste markica i njihov način pričvršćivanja na škržni zaklopac ribe. Iscrpno je izložena tehnička strana samog markiranja.
Eksperimenti markiranja izvršeni su u jednom dijelu srednjedalmatinskog područja. Pri tome su obuhvaćena slijedeća područja: Kaštelanski zaljev, Splitski i Hvarski kanal, te otok Vis. Markiranja su izvršena u vremenskom intervalu od 15. aprila do 4. septembra 1948. g.
Ukupno je markirano i pušteno na slobodu 10.097 primjeraka srdele, a od toga 4.504 markicama kombiniranim s bojadisanim celuloidnim krugovima. Ove posljednje pokazale su se daleko efikasnije od običnih metalnih markica bez takvih krugova. Dok su od svih upotrebljenih markica pronađene samo 44 (0,44 %), a od onih bez celuloidnih pločica samo 3 (0,05 %), dotle je od samih kombiniranih markica dobijena natrag 41 (0,91 %).
Najveći broj markiranih primjeraka bio je ulovljen u maloj udaljenosti od mjesta njihovog puštanja na slobodu. Udaljenost između mjesta puštanja na slobodu i nalaza markiranih riba iznosila je u 10 (22,7 %) slučajeva 9-15 Nm.
Totalna dužina kod 35 (89,7 %) pronađenih markiranih primjeraka bila je 11,5 -14,5 cm, a kod preostalih 4 (10,3 %) kretala se od 15 - 18 cm.
Vrijeme proteklo između datuma markiranja i nalaza markiranih riba kretalo se od 1 - 129 dana.
Zapaženi su bili česti slučajevi većeg ili manjeg raspadanja tkiva škržnog zaklopca na mjestu pričvršćivanja markice, osobito kod individua, koje su duže vremena boravile na slobodi. Pretpostavljamo, da se ovo raspadanje tkiva škržnog zaklopca, i s tim u vezi mogućnost gubljenja markice, dade svesti na minimum primjenom mjera naznačenih u radu.
Budući da su srdele, markirane u toku ovih eksperimenata, ostajale na životu za postavljeni cilj dovoljno dugo vremena, te se pronalazile i pored brojnih faktora, koji su remetili njihovo pronalaženje, smatramo potpuno opravdanom primjenu markiranja srdela ovom metodom na ispitivanje migracija, a eventualno i intenziteta lova ove vrste klupeida.