O ishrani jadranskih vrsta roda Scorpaena
Sažetak
Da bi se upoznali organizmi, kojima se hrane jadranske ribe roda Scorpaena: Sc. porcus L. (škrpun), Sc. scrofa L. (škrpina) i Sc. ustulata Lowe (škrpinica), poduzeli smo ispitivanja sadržaja njihovih želudaca.
Dokazana je egzistencija vrste Sc. ustulata i dodana tablica za lako određivanje triju jadranskih Scorpaena. Utvrđena je i njihova biotopska rasprostranjenost (raspodjela). Sc. ustulata živi u svim dubinama do 50 m (u kanalima splitske okolice) bez obzira na prirodu dna, Sc. scrofa također u svim dubinama, ali samo na tvrdom dnu, Sc. porcus samo na plićim mjestima tvrdog dna. - Životinje su aktivne noću, a uzimaju hranu i zimi i ljeti, pa i u doba mrijestenja.
Ispitano je 180 želudaca Sc. porcus, 150 Sc. ustulata i 50 Sc. scrofa. Od toga je bilo punih 104 kod prve (58 %), 78 kod druge (52 %) i 38 kod treće vrste; ostali želuci bili su prazni. Sve tri vrste kad su podražene izbacuju na usta sadržaje želudaca, a vjerojatno rade to i normalno sa neprobavljivim dijelovima plijena. - U želucima se našlo riba, rakova, mekušaca, Polychaeta, uginulih listova posidonije, kamenja i komadićaka ugljena. Ribe, raci poliheti i od mekušaca Cephalopoda (jako gibivi objekti) uzeti su namjerno, dok je par kućica gastropoda, krhotina školjkinih ljuštura, uginuli listovi posidonije, kamenje i ugljen uzeto vjerojatno slučajno s ostalom hranom (ugljen možda i namjerno dok je, bačen s parobroda, tonuo ka dnu).
Sc. scrofa se hrani ribama, poglavito vrstom Smaris Mauri (u preko 50 % slučajeva); dvije druge vrste dekapodnim racima i to Sc. porcus naročito vrstama Pilumnus hitellus, Porcellana longicornis, Portunus arcuatus i Xantho hydrophilus (gotovo u 50% slučajeva), a Sc. ustulata vrstama ]axea nocturna, Alpheus ruber i Galathea intermedia (također gotovo u 50 % slučajeva). - Inače je kod Sc. scrofa nađeno oko 20 vrsta riba, a ima i slučajeva kanibalizma. U želucima ostalih dviju vrsta Scorpaena nađeno je po 29 vrsta rakova. Kako su neke zajedničke objema vrstama, u svemu je u njihovim želucima nađeno 41 vrsta rakova. Od toga otpadaju 34 na Decapoda, a to je gotovo čitava ¼ dekapodne faune Jadrana. Za upoznavanje dekapodne faune nekoga kraja dadu se potom želuci ovih dviju vrsta Scorpaena korisno upotrebiti, pogotovu što sadrže i vrsta, do kojih je direktnim lovom nekad teže doći. Tako smo iz okolice Splita četiri vrste upoznali samo putem želudaca Scorpaena.
Našlo se u jednom želucu Sc. porcus do 7, kod Sc. ustulata do 5 komada rakova, a kod Sc. scrofa do 4 komada riba; isto obzirom na vrste rakova do 4 u Sc. porcus i Sc. ustulata, a do 2 ribe u Sc. scrofa. Naći je u istom želucu najednom također i riba i rakova, a i druge hrane. Životinje iz želudaca triju Scorpaena pripadaju već prema vrsti također njihovim karakterističnim biotopima, potom svaka vrsta škrpine uzima hranu na području svog stalnog boravišta.
Ribe mjerene iz 13 želudaca Sc. scrofa imaju prosječno 56 % duljine tijela te škrpine. Tijelo najveće žrtve iznosi 67.6 % duljine škrpine, u kojoj se je našla; dakle nije od nje bila ni za ⅓ manja. - Težine tijela žrtve prema težini škrpine izražene u procentima relativno su mnogo manje. Ako duljina žrtve prelazi ¼ tjelesne duljine škrpine, ne može ravno da stane u njenom želucu, jer ovoj duljina celomne šupljine, u kojoj može želudac da se širi, iznosi uprav ¼ duljine tijela. U tom slučaju viri žrtva djelomično u ustima škrpine ili mora da joj se u želucu savije. Oba slučaja deformiraju trbušno škrpinu. Prikazane su razne mogućnosti deformiranja škrpine i škrpuna ventralno dolje ili u širinu, a u vezi sa vrsti, dimenzijama, položajem i brojem progutanih individua. Najveći je procent deformiranih egzemplara vrste Sc. scrofa, jer ta jede najveće objekte - ribe.
Ribe guta Scorpaena pretežno s glave t. j. u smjeru najmanjeg otpora (položaj ljusaka, peraja, bodlja), makrurne rakove naprotiv iz istih razloga odostraga (također u vezi sa smjerom bodlja i četinja). - U želucu nastrada kod rakova najprije vapno iz oklopa, kod riba ljuske s kožom. Spomenuli smo već, da ostale tvrde dijelove, koji se vjerojatno ne probave, a ni u crijevu ih nema (hitin, jače kosti), izbacuju životinje, kako se čini i normalno kroz usta napolje.