Zajednica veslonožaca od Arktika do Antarktike: upotreba „citizen science“ u poznavanju globalne raspodjele brojnosti nauplija i postnauplija u epipelagijskom sloju

Sažetak

Korištenje „citizen science“ prilikom sakupljanja uzoraka tijekom komercijalnih ili turističkih brodskih putovanja može pružiti vrijedan uvid u strukturu zajednica morskog planktona u širokim biogeografskim područjima. S ciljem proučavanja raspodjele i brojnosti manjeg zooplanktona korištenjem navedenog pristupa, uzorci planktona prikupljeni su u gornjem dijelu epipelagijskog sloja na 33 postaje od Arktika do Antarktike tijekom krstarenja jedrilice “Hrvatska čigra” (1994.-1997.). Uzorci su sakupljeni vertikalnim potezima Nansen planktonske mreže veličine okca od 53 mikrometra. U ovoj studiji saželi smo uočene obrasce raspodjele planktonskih račića veslonožaca po ontogenetskim stadijima (naupliusi, kopepoditi, adulti) i po postnauplijarnim skupinama (kalanoidi, oitonidi, onceidi, harpaktoidi, koriceidi). Izneseni su podaci o brojčanom odnosu naupliusa i postnauplijskih kopepoda , kao pokazatelju stabilnosti razmnožavanja kopepoda. Najveće abundancije ukupnih kopepoda utvrđene su u sjeveroistočnom i jugoistočnom Pacifiku, dok su najmanje vrijednosti utvrđene u Sredozemnom moru i Južnom oceanu. Sveukupno, zajednicom kopepoda prevladavali su nauplijski stadiji, dok su u većini postnauplijskih skupina (kalanoidi, oitonidi i onceide) dominirali kopepoditi. Brojnosti nauplija i postnaupliarni oitonidi pokazali su slične geografske obrasce, pri čemu su obje skupine dominirale na visokim geografskim širinama umjerenih zona s obje strane ekvatora, dok su se udjeli kalanoida, onceida i koriceida povećali na nižim geografskim širinama. Omjer nauplija i postnauplija kolebao je od 1,1 do 6,4, a samo na pet postaja bio je neznatno < 1. Latitudinalno, srednje vrijednosti ovog omjera varirale su od 1,1 u rubnom Arktiku do 3,1 u južnom Pacifiku, bez statistički značajnih razlika među područjima. Nagla promjena u omjeru brojnosti nauplija i postnauplijarnih stadija mogla bi signalizirati poremećaje u zajednici kopepoda, pod uvjetom da su prosječne vrijednosti određene za sva morska područja pod različitim uvjetima produktivnosti.