Mogu li marginalna vodena staništa služiti kao koridori za širenje vrste Procambarus clarkii prema lagunskim i morskim vodama?

Sažetak

U ovom istraživanju analizira se rasprostranjenost, brojnost i populacijska struktura invazivne vrste Procambarus clarkii u slabo istraženim malim marginalnim vodenim staništima uz Venecijansku lagunu. Ta vodena staništa obuhvaćaju područja boćate vode, plitke slatkovodne kanale i male bare, koje su nekada bile dio ribolovne doline. Cilj istraživanja bio je proširiti znanje o kolonizaciji vrste u ovim specifičnim staništima, analizirati njezine odnose s vodenom faunom te procijeniti može li nastanjivati i obalna područja s povećanim salinitetom. Uzorkovanje je provedeno pomoću ribarskih vrša na 10 postaja, od kojih je svaka bila obilježena različitim okolišnim karakteristikama, uključujući salinitet, koncentracije nutrijenata, širinu vodenog tijela, protok vode i floristički pokrov. Rezultati su pokazali da je P. clarkii uspješno kolonizirao većinu tih marginalnih staništa. Iako loša kvaliteta vode i visoke razine nutrijenata ne sprječavaju prisutnost ove vrste, čini se da utječu na njezinu brojnost. Nasuprot tome, salinitet se pokazao kao glavni čimbenik koji određuje prisutnost ili odsutnost vrste, djelujući kao fiziološka barijera koja ograničava širenje vrste P. clarkii prema dijelovima lagunskog obalnog okoliša pod jačim utjecajem mora. Osim toga, utvrđeno je da pH vrijednost, iako ne utječe na samu prisutnost vrste, ipak utječe na stope rasta jedinki. U kontekstu dinamike zajednice, čini se da je autohtona nektonska fauna u velikoj mjeri zamijenjena prilagodljivijim alohtonim vrstama, pri čemu P. clarkii, zajedno s drugim čimbenicima, vjerojatno doprinosi tom istiskivanju. Nadalje, iako su izravne povezanosti s određenim skupinama vodene faune ograničene, postoje dokazi o uzajamnoj predaciji između rakova i riba tijekom različitih životnih stadija.