Alžirska obala kao sezonski koridor za golemu psinu (Cetorhinus maximus): tri desetljeća podataka dobivenih putem građanske znanosti i prilova u jugozapadnom dijelu Sredozemnog mora

Sažetak

Golema psina (Cetorhinus maximus), ugrožena filtratorna vrsta hrskavičnjača, izložena je značajnim antropogenim pritiscima u Sredozemnom moru. Unatoč svojoj ekološkoj važnosti, podaci s obale sjeverne Afrike i dalje su malobrojni. Ovo istraživanje predstavlja prvu višedesetljetnu analizu (1990.–2025.) pojavljivanja vrste C. maximus u Alžirskom bazenu (GSA 04). Robustan skup podataka (N = 27), prikupljen iz ribarskih evidencija, izravnih opažanja i doprinosa građanske znanosti (33,3 % zapisa), korišten je za istraživanje okolišnih čimbenika koji utječu na rasprostranjenost ove vrste. Statističke analize pokazale su značajan porast učestalosti opažanja od 2019. godine (Mann-Kendall τ = 0,362, p < 0,001). Pojavljivanja su pokazala jasan sezonski obrazac s maksimumom u lipnju. Većina zabilježenih jedinki predstavljala je prilov (63,0%), uglavnom iz plutajućih mreža u zapadnom sektoru. Uočena je snažna pozitivna korelacija s površinskom temperaturom mora (Spearmanov ρ = 0,68, p = 0,021). Nasuprot tome, negativna korelacija s primarnom proizvodnjom (ρ = -0,61, p = 0,038) upućuje na „trofičko kašnjenje”, pri čemu se prisutnost ovih morskih pasa podudara s razdobljem nakon cvjetanja fitoplanktona. Površinski salinitet nije se pokazao kao značajan čimbenik (ρ = 0,12, p = 0,45), što ukazuje na široku toleranciju vrste na hidrografske gradijente Alžirske struje. Ovi rezultati ističu alžirsku obalu kao važan sezonski migracijski koridor za golemu psinu. Uočeno preklapanje prisutnosti ove vrste i intenzivnih ribolovnih aktivnosti naglašava potrebu za hitnim mjerama očuvanja. Preporučujemo uključivanje građanske znanosti u regionalne programe praćenja te uvođenje sezonskih ograničenja ribolovnih alata kako bi se smanjila smrtnost uslijed prilova i podržala dugoročna otpornost ove vrste u Sredozemnom moru.