Učinci različitih tipova obnove na bentičke zajednice slanih močvara mediteranske lagune

Sažetak

Obnova slanih močvara uvelike se provodi u Venecijanskoj laguni, no još uvijek nije dovoljno poznato u kojoj mjeri različiti pristupi obnovi utječu na bentičke i epibentičke zajednice. U ovom radu uspoređene su prirodne i umjetne slane močvare u dvama bazenima lagune (središnjem i sjevernom), uzimajući u obzir okolišne gradijente na velikim prostornim skalama te lokalna obilježja staništa. Analizirane su bentičke i epibentičke zajednice u plimnim kanalima. Pokazalo se da su uvjeti na prostornoj skali bazena, osobito salinitet i karakteristike sedimenta, glavni čimbenici koji oblikuju strukturu zajednica, pri čemu su uočene jasne razlike između pojedinih dijelova lagune. Središnji bazen odlikovao se većom raznolikošću i funkcionalnom heterogenošću zajednica, dok su na sjevernim lokalitetima zabilježene manje raznolike zajednice u kojima su dominirale vrste koje se hrane sedimentom. Učinci različitih pristupa obnovi su ovisili o lokalnom okolišnom kontekstu. U sjevernom bazenu umjetne i prirodne slane močvare sadržavale su vrlo slične zajednice, dok su u središnjem bazenu umjetne močvare izgrađene na pjeskovitim sedimentima sadržavale zajednice koje su se razlikovale od onih u prirodnim močvarama. Iako okolišni gradijenti uvelike određuju obrasce raspodjele bentičkih zajednica, rezultati pokazuju da način provedbe obnove – osobito karakteristike sedimenta - može usmjeriti njihov ekološki razvoj, naglašavajući potrebu za strategijama obnove prilagođenim specifičnostima pojedinog lokaliteta.