Preživljavanje glavatih želvi slučajno ulovljenih pridnenim koćama u zimovalištima Jadranskog mora

Sažetak

Ribolovna smrtnost predstavlja glavnu antropogenu prijetnju morskoj megafauni, a procjene smrtnosti koje su posljedica korištenja pojedinih ribolovnih alata nužne su za učinkovito upravljanje i zaštitu njihovih populacija. Ovim istraživanjem ocijenili smo kriptične stope preživljavanja glavate želve (Caretta caretta) nakon slučajnog ulova pridnenim koćama u zimovalištima hrvatskog akvatorija sjevernog Jadrana na dubinama od 45–84 m, sa srednjim trajanjem potega od 390 ± 43 min. Deset jedinki prosječne duljine oklopa 57,2 ± 9,4 cm opremljeno je satelitskim odašiljačima sa senzorom tlaka povezanim s Argos-satelitskim sustavom te pušteno u aktivnom stanju nakon 15–90 min oporavka na plovilu. Status preživljavanja svake jedinke (uginula/preživjela) nakon puštanja ocijenjen je na temelju kontinuiteta odašiljanja signala, putanje kretanja, sastava lokacijskih razreda i podataka o zaronima. Nakon prijelaznog perioda od 15 dana nakon puštanja, devet jedinki davalo je telemetrijske podatke koji su ukazivali na biološki vjerodostojna kretanja i opetovane zarone, uz ukupno vrijeme praćenja od 94 do 512 dana. Konzervativna procjena preživljavanja iznosila je 90 % (9/10; egzaktni 95 %-tni interval pouzdanosti: 55,5–99,7 %), što upućuje na konzervacijsku vrijednost primijenjenog postupka oporavka životinja na plovilu kao načina smanjenja naknadne smrtnosti morskih kornjača nakon slučajnog ulova u pridnene koće.