Genetske strukturne populacije brgljuna (Engraulis encrasicolus Linnaeus, 1758) (Osteichthyes: Engraulide) iz Mediterana i Atlantskog oceana

Sažetak

        Analizirani su mišićni proteini europskog brgljuna (Engraulis encrasicolus L.) upotrebom škrobno gelne elektroforeze i izoelektričnog fokusiranja na tankom poliakrilamidnom gelu. Analizirana su 22 proteinska
položaja i kod šestorice je dobiven polimorfizam. Postavljena je hipoteza na osnovi genetsko-biokemijskih podataka da postoje 2 podvrste brgljuna: europska i afrička. Prva naseljava Mediteran, mediteranske obale Europe, te Egejsko, Mramorno, Crno i Azovsko more. Druga je nađena u području Cape Blank u Atlantskom oceanu i vjerojatno uzduž sjeverozapadnog dijela afričke obale. Egejski brgljun se sastoji od hibridnih populacija koje su rezultat introgresivne hibridizacije. Nema uvida u diferencijaciju podvrsta između populacija s europske obale Mediterana i Atlantskog oceana. Genetske udaljenosti između populacija Azovskog i Crnog mora ukazuju da je prva ušla u Crno more tijekom karangadskog razdoblja, a druga tijekom zadnje veze Crnog mora i Mediterana. Genetska udaljenost između brgljuna iz Crnog mora i brgljuna iz Azovskog mora upućuje na to da se mogu razlikovati različite populacije. Vjerojatno su neke razlike u podvrstama nastale kao rezultat introgresivne hibridizacije.