Procjena dotoka slatke vode uzduž istočne obale Jadrana kao mogućeg izvora stresa za morske organizme

Sažetak

      Promjena saliniteta i temperature morske vode u stjenovitom obalnom području ograničava i utječe na raspodjela morskih organizama. U području otvorenog mora salinitet je relativno stalan, a u istraživanom razdoblju (1998.-2007.) se kretao od 37,65 ± 0,40 za sjeverni i do 38,37 ± 0,19 za južni Jadran. Salinitet značajno koleba u zoni plime i oseke, na području ušća rijeka i podmorskim izvorima slatke vode te tijekom kišnih dana u zatvorenim lagunama. Zbog dotoka slatke vode temperatura mora na istraživanim postajama pokazuje unutar sezonske razlike, uz jaka sezonska kolebanja. Kolebanje vrijednosti saliniteta i temperature morske vode na području od Limskog kanala do Dubrovnika (sjeverni - južni Jadran) pod utjecajem dotoka slatke vode izravno su se odrazili i na vrijednosti δ¹³C u ljušturama dagnje Mytilus galloprovincialis. Vrijednosti δ¹³C iz 1998. godine su rangirane i korelirane s prosječnim vrijednostima temperature i saliniteta morske vode tijekom devetogodišnjeg istraživanog razdoblja (1998.-2007.). Na temelju sadržaja δ¹³C u ljušturama, temperature i saliniteta morske vode istraživano područje (25 postaja) je grupirano u tri skupine: srednje do jak utjecaj slatke vode (9), manji utjecaj slatke vode (6) i lokacije morskog okoliša (10). Utvrđeno je da su ljušture školjkaša, odnosno vrijednosti δ¹³C, dobri pokazatelji kolebanja prirodnih čimbenika, naročito saliniteta, posredstvom dotoka slatkih voda. Dagnja M. galloprovincialis se može koristiti kao indikator kolebanja ekoloških čimbenika i možebitnih onečišćenja. Stoga navedena istraživanja predstavljaju dodatni koristan alat u biomonitoring programima, primjerice ispitivanju kvalitete okoliša, upravljanju otpadnim vodama i zaštiti okoliša.