Alohtone vrste mekušaca u Tršćanskom zaljevu i susjednim područjima: kritički osvrt i dosadašnja saznanja (ažurirano u 2011.)

Sažetak

       Dosadašnja saznanja o alohtonim vrstama mekušaca u Tršćanskom zaljevu i susjednim područjima prikazana su na temelju detaljnih pregleda zapisa sadržanih u literaturi i iz neobjavljenih podataka dobivenih u razdoblju između 2006. – 2011. godine, te je dodatno nadopunjeno podacima o starijim nalazima koji su sačuvani u privatnim zbirkama.
        Na temelju IUCN definicije ‘strana vrsta’, 13 svojti mekušaca (3 Gastropoda i 10 Bivalvia) je izneseno u ovom radu, a za svaku od njih su date slijedeće informacije (prikupljene do kolovoza 2011.): objavljeni i neobjavljeni zapisi iz obalnih i teritorijalnih obalnih voda u Tršćanskom
zaljevu i susjednim područjima, uključujući lagune; utvrđeni status, kao i vektor(i) unosa. Područje karakterizira nazočnost osam uspostavljenih stranih vrsta, dok su ostale četiri povremene, te jedna koja se zbog opreza ne smatra uspostavljenom vrstom. U ovom radu se po prvi put iznose podaci o prikupljenim primjercima vrsta Anadara transversa (Say, 1822) i Limnoperna securis (Lamarck, 1819) u Tršćanskom zaljevu, što predstavlja najsjevernije nalaze ovih vrsta u Sredozemnom moru.
         Prema recentnoj literaturi stari podaci o raspodjeli vrsta Mercenaria mercenaria (Linnaeus, 1758) i Mya arenaria (Linnaeus, 1758) se ne smatraju pouzdanim. Precizna analiza bibliografskih podataka, re-identifikacija uzoraka sačuvanih u privatnim zbirkama, kao i ponovno uzorkovanje faune, doveli su do isključenja vrsta Assiminea grayana Fleming, 1828 i Conomurex persicus (Swainson, 1821) iz popisa faune Tršćanskog zaljeva. Glede vrste Arcuatula senhousia (Benson u Cantor, 1842), njezin prvi nalaz u slovenskim vodama je proizišao iz pogrešnog tumačenja bibliografije, tako da se tek noviji zapisi ovog  školjkaša smatraju izvornim.
          Na kraju, smatramo da je prirodna disperzija u 46% slučajeva bila vektor unosa, a u 23% to su bili pomorski promet i akvakultura.