Kolebanja nekih indeksa rasta gospodarskih iskorištavanog sredozemnog oslića

Sažetak

        U ovom radu, iznesene su neke procjene rasta koji se odnosi na ženke sredozemnog oslića (Merluccius merluccius L., 1758) tj. parametara rasta von Bertalanffy-eve jednadžbe rasta (L_∞, K, i t₀), maksimalna dužina ikad postignuta (L_mx‑e), te dužina u punoj zrelosti (L_mst), a koji su prikupljeni iz literature i korišteni za dobivanje 5 različitih indeksa rasta (K, φ’, RL=L_mst/L_∞, t_50% i ω). Originalni setovi (n = 70) i odgovarajući indeksi rasta su organizirani / sistematizirani i analizirani prema različitim geografskim jedinicama (GFCM-a zemljopisno podpodručje, GSA, GFCM-a statistička podjela, GD, te biološka pokrajina, BP). Parametar raspodjele rezultirao je normalno samo za izvedbe rasta indeksa K i RL; značajna korelacija povezanosti je utvrđena između K i t_50%,, između φ ‘i ω, te između K i ω. Pregled dostupnih povijesnih podataka pokazao je raspršenu i neujednačenu geografsku raspodjelu po GSA (npr. 13 preko 20 GSAs imali su manje od 5 skupova podataka svaki), više varijabilnosti unutar GSA od međudjelovanja GSAs (o čemu svjedoči okvir box-plotova) i nejasan geografski trend. GD i BP prikazuju slične obrasce, sa značajnim geografskim učincima samo u RL. Trenutni rezultati pokazuju da, čak i ako su geografski učinci očekivani, oni su prikriveni nesigurnošću izvornih parametara, posebno onih koje se odnose na rast prikazan von Bertalanffy-evom funkcijom (vBGF), pa stoga performanse rasta indeksa treba koristiti (i interpretirati) s oprezom.