Odnos dužine i maksimalnog obujma za 24 riblje vrste u sjevernom Egejskom moru (istočno Sredozemno more)

Sažetak

        Poznavanje morfoloških odnosa, a posebno onih koji se tiču maksimalnog obujma tijela ribe (G) s ukupnom dužinom (TL) potrebito je za određivanje selektivnosti alata, a posebno za tehničke mjere za izbjegavanje hvatanja nedoraslih jedinki. Ova studija se odnosi na 24 morske vrste koje se iskorištavaju u priobalnoj ribolovnoj floti u Egejskom moru (istočno Sredozemno more), za 6 od kojih se TL-G odnosi prvi put spominju u Sredozemnom moru i susjednim morima. Uzorci su prikupljani sezonski, od travnja 2016. do veljače 2017. Koeficijenti linearne regresije obujma tijela u tri položaja tijela (G_eye, posteriorno od oka; G_head na stražnjem kraju operkuluma; G_max na maksimalnoj visini tijela), s ukupnom duljinom procijenjene su za svaku vrstu i za skupine oblikovane kada su G_eye, G_head i G_max ucrtani u odnosu na ukupnu duljinu za sve vrste zajedno. Utvrđene su statistički značajne razlike između tri skupine (ANCOVA, P<0,001). Usporedba odnosa ukupne duljine i obujma tijela za 18 vrsta koje su prethodno istraživane u različitim geografskim područjima Sredozemlja i susjednih mora, pokazala je razlike uglavnom s rezultatima iz portugalskih voda za određene populacije vrsta. Na temelju dobivenih jednadžbi izračunat je maksimalni obujam (G_max) koji odgovara minimalnoj referentnoj veličini očuvanja (MCRS) i ukupnoj dužini pri zrelosti (Lm) za svaku vrstu. Identificirane veličine oka koje odgovaraju G_max vrijednostima bile su dosta veće od minimalne zakonske veličine oka za mreže stajačice i unutarnju ploču troslojnih mreža, što ukazuje da relevantni trenutačni propisi o ribarstvu ne mogu ispuniti zahtjeve za održivo iskorištavanje ribljih resursa.