Provedba institucionalnih i tehničkih instrumenata zaštite morskog okoliša Jadrana i Baltika: usporedba

Sažetak

        U radu je riječ o ranjivosti i zaštiti morskih okoliša dvaju poluzatvorenih mora, Jadrana i Baltika, u smislu fizičkih i socio-ekonomskih čimbenika. Opisani su institucionalni i tehnički instrumenti i politike zaštite i komentirani na globalnoj, paneuropskoj, EU i regionalnoj razini. Rad ističe (za Baltik) pionirsku ulogu Helsinške konvencije, koju 1974. godine potpisuju baltičke obalne države, prema kojoj su svi izvori onečišćenja podvrgnuti jednom instrumentu.
        Ne postoji sličan toliko sveobuhvatan sporazum još na poluzatvorenom Jadranskom moru, ali zaštita Jadrana je uključena u Barcelonskoj konvenciji, potpisanoj 1976. g. od 16 država i Europske unije (trenutno postoje 22 stranaka Konvencije), koja predstavlja nastavak pionirskog (za Jadran) Mediteranskog akcijskog plana, a potpisale su ga ugovorne stranke 1975. godine.
        Baltik, s 90 milijuna ljudi u slivnom području, je ekonomski dobro razvijeno područje; od devet njegovih obalnih država, osam je članica EU. Slivno područje Jadrana, na kojem živi oko 15 milijuna ljudi, odlikuje se većim socijalno-ekonomskim suprotnostima, s Italijom kao dominantnom državom u veličini populacije i ekonomije.
        Poljoprivreda, industrija, prijevoz, ribarstvo, turizam, i neodrživa nasljeđa ophođenja prema okolišu iz prošlosti predstavljaju najveća morska i obalna opterećenja Jadrana i Baltika.
        Jadran, opterećen prijevoznim putevima naftnih plovila, jedno je od najosjetljivijih područja na Mediteranu