Prilagodba uzgojne dagnje Mytilus galloprovincialis Lamarck, 1819 u sjevernom Jadranu na uvjete u uzgajalištu i translokaciju

Sažetak

         Sposobnost dagnji da se nose s uvjetima okoliša ovisi o sposobnosti vrste da se prilagodi svojim morfometrijskim i fiziološkim obilježjima. U ovom radu smo istražili prilagodljivost mediteranske dagnje Mytilus galloprovincialis Lamarck, 1819 u akvakulturi i tijekom premještanja na novu lokaciju. Pored morfoloških omjera: širina/dužina, visina/dužina i visina /širina i alometrijskih odnosa (volumen/dužina i masa školjkaša/dužina) koristili smo indeks kondicije (masa mokrog tkiva /ukupna masa) i mortalitet dagnje kako bi usporedili primjerke dagnje iz uzgajališta s onima koje su translocirane. Jedinke dagnje uzorkovane su u pet uzgojališta (Lim, Pomer, Raša, Vabriga i Budava), a zatim je dio premješten na tri mjeseca na eksperimentalnu postaju na zaštićenoj morskoj površini u Limskom zaljevu. Razlike između primjeraka dagnji iz uzgajališta sugeriraju morfološku prilagodljivost. Translokacija dagnji je slabo utjecala na alometrijske odnose. Smanjenje indeksa kondicije izraženo je u translociranim dagnjama, što ukazuje na prilagodbu različitim uvjetima okoline. Također, primijećen je i mortalitet dagnji koje su translocirane u Lim. Naše istraživanje pokazuje morfometrijski i fiziološki odgovor M. galloprovincialis, koji može pružiti korisne informacije o odabiru stoka dagnje u akvakulturi.