Razmnožavanje brgljuna, Engraulis encrasicolus (Linnaeus, 1758) u Bokokotorskom zaljevu (Crna Gora, južni Jadran)

Sažetak

       U radu su predstavljeni rezultati proučavanja godišnje promjene morfologije gonada kod brgljuna, Engraulis encrasicolus (Linnaeus, 1758) uhvaćenog obalnim mrežama potegačama u razdoblju od srpnja 2006 do lipnja 2007 na području Bokokotorskog zaljeva (Crna Gora, južni Jadran). Uzorci inćuna uzimani su mjesečno, sredinom mjeseca. Ukupna dužina jedinki kretala se od 6,6 do 12,2 cm, dok je masa jedinki kolebala od 1,58 do 11,27 g. Kod ženki, jajnicima je nakon vađenja izmjerena masa, a dio tkiva jajnika odvojen za histološku analizu. Dužinsko-maseni odnos svih jedinki brgljuna opisan je jednadžbom W = 0.0032 L_T ^3.2537; (r² = 0.9528). Najniža vrijednost gonadosomatskog indeksa (GSI), manja od 1, zabilježena je u studenom, a ostala je niska sve do travnja, što odgovara razdoblje odmora gonada. GSI se postupno povećava tijekom travnja i svibnja, što se poklapa sa početkom perioda mrijesta. Iako su primarni oociti (stadij I) bili prisutni u svim mjesecima, njihova postotna zastupljenost u porastu je od listopada, a najviša tijekom zimskih mjeseci (u razdoblju od studenog do ožujka zastupljenost je iznosila 100%). Zrele stanice (stadij IV) bile su prisutne u razdoblju od travnja to listopada, sa najvećom zastupljenošću u svibnju, kada su činile 12,3% ukupnog broja oocita. U travnju se javlja povećanje postotne zastupljenosti oocita u stadijima žumanjčane kesice (II) i žumanjca (III) i ostaje gotovo nepromijenjeno do listopada. Najmanja prosječna veličina oocita zabilježena je tijekom razdoblja od studenog do veljače, kad je iznosila 59.69 µm, dok je najveća zabilježena u travnju 2007., 185.84 µm.