Melanomakrofagni centri i oboljenja morske mačke bljedice Scyliorhinus canicula (L.), iz južnog Jadrana – značaj za budući monitoring

Sažetak

         Melanomakrofagni centri različitih taksa ribolikih životinja nerijetko se koriste kao biomarkeri u ekološkim studijama, te se smatraju pouzdanim pokazateljima stanja u ispitivanju onečišćenja. Morski psi, kao objektivno dugoživuće marinske vrste, predstavljaju idealne modele za ovakve studije. U ovom radu autori su prezentirali detaljne morfometrijske podatke za melanomakrofagne centre (MMC) opservirane u jetri i slezeni, kao i uočene histopatološke promjene na deset jedinki morske mačke bljedice, Scyliorhinus canicula (L.) - kao jedne od najzastupljenijih prečnousta istočnog Jadranskog mora. Tijekom obdukcije, uzorkovani su svi organi koji si potom rutinski histološki bojeni (hematoksilin-eozin, Periodic Acid-Schiff i Masson’s Trichtome) s ciljem detaljnijih mikroskopskih opservacija. Uočena morfologija, kao i brojnost, MMC ispitivanih jedinki odgovara literaturnim podacima za druge vrste prečnousta. Međutim, dokumentirane morfometrijske vrijednosti bile su tri puta veće u odnosu na prethodne studije. Prosječni broj MMC po vidnom polju (HPF) i prosječan postotak područja okupiranog od strne MMC u jetri i slezeni nisu pokazali statistički značajnu razliku. Ipak, prosječna površina jednog jetrenog MMC bila je veća u odnosu na one u slezeni (p<0,05). Opisani podaci o MMC značajno doprinose još uvijek dosta ograničenim podacima o distribuciji, morfologiji i morfometrija MMC kod landovine, te možemo reći da predstavljaju polaznu vrijednost za sljedeće studije. Daljnje, multidisciplinarne, studije neophodne su kako bi se ostvario širi uvid u učinke i povezanost MMC s različitim patološkim stanjima i razumijevanje negativnog utjecaja pritisaka koji vladaju u staništu na zdravstveno stanje mačke bljedice, ali i drugih vrsta, u Jadranskom moru.