Hidrografska svojstva Jadranskog mora u razdoblju 1971—1983.

Sažetak

       U ovom radu iznosi se hidrografski materijal prikupljen u Jadranu od strane Instituta za oceanografiju i ribarstvo u razdoblju 1971 - 1983. Obrađen je u prvom redu materijal sa profila Split - Gargano, te po jedna postaja u Jabučkoj i južnojadranskoj kotlini. Dijelom je obrađen i materijal iz obalnog područja Dalmacije, a posebno iz Splita. 

       Na dugogodišnjem nizu obalne temperature mora u Splitu nađen je uz godišnji i polugodišnji, također i periodicitet od približno tri godine. Približno isti periodicitet se javlja u nizu površinskih temperatura mora na profilu Split - Gargano.

       U obalnoj zoni Dalmacije od Virskog mora do Dubrovnika srednja godi­šnja temperatura raste za 3°C. Površinski sloj u Kaštelanskom zaljevu i po­dručju Splita je relativno hladan, što se tumači utjecajem bure. U Virskom moru je najizraženiji utjecaj dizanja dubinske vode na smanjenje temperature u donjem sloju.

       Na profilu Split - Gargano najviše srednje temperature u gornjem sloju su bliže zapadnoj obali, a u donjem sloju bliže istočnoj obali. Smanjenje temperature na 20 m u augustu ukazuje na pojavu upwellinga.

       U cijeloj obalnoj zoni Dalmacije osjeća se utjecaj obalnih dotoka na slanost.

       Na profilu Split - Gargano mijenja se raspored slanosti u različitim sezo­nama. Maksimumi slanosti su zimi najudaljeniji od istočne obale, a od pro­ljeća do jeseni se sve više približavaju toj obali. To je u vezi s dinamičkim prilikama na palagruškom pragu, koji djeluje kao topografska barijera ula­znoj i izlaznoj grani općeg jadranskog ciklonalnog strujanja. Ljeti i u jeseni je ulazna struja potisnuta prema istočnoj obali, a zimi i u proljeće prema zapadnoj obali. Ulazna struja donosi slaniju vodu, pa o njezinom prisustvu ovise maksimumi saliniteta.

         Kako je već ranije opaženo višegodišnje promjene slanosti u otvorenom Jadranu (profil Split - Gargano) mogu se povezati s različitim intenzitetom adekcije istočnomediteranske vode pod utjecajem gradijenata tlaka zraka iznad istočnog Mediterana.

       Uočen je višegodišnji trend porasta slanosti. Kao mogući uzrok navodi se izgradnja Asuanske brane i s tim u vezi smanjenje slatkovodnog dotoka u istočnom Mediteranu.

       Godišnje kolebanje gustoće ukazuje da bi na profilu Split - Gargano bio jači utjecaj voda s juga, nego sa sjevera. Na uzdužnom profilu je tokom cijele godine prisutna vertikalna stratifikacija, za razliku od transverzalnog profila Split - Gargano. To ukazuje da u Jadranu preteže uzdužno strujanje, posebno u donjim slojevima.

       Višegodišnje kolebanje sjeverozapadne komponente strujanja na postaji Stončica (900) može se dovesti u vezu s nagibom nivoa mora između Bakra i Splita, gradijentom tlaka zraka između Trsta i Atene, te srednjim salinitetom mora na profilu Split - Gargano. Isti odnos se može pratiti i na godi­šnjim i dnevnim kolebanjima. Ovo ukazuje da gradijenti tlaka zraka preko nagiba nivoa mora direktno utječu na izmjenu vode između Jadrana i Jon­skog mora. Strujanje na postaji Stončica potvrđuje također godišnje pro­mjene strujanja, koje utječu na raspored maksimuma saliniteta na profilu Split - Gargano.

        Strujanje na površini je različito od strujanja na 50 i 100 m u doba stratifikacije. Tokom cijele godine strujanje na 50 i 100 m se malo razlikuje. Srednja brzina u površinskom sloju iznosi 18 cm s^-1 a u pridnevnom sloju 13 cm s^-1.     

         U razdoblju 71 - 83. godine uočen je daljnji višegodišnji trend smanji­vanja prozirnosti, ali manje u obalnom području, a više na otvorenom moru. 

          Najviše vrijednosti sadržaja kisika nađene su na krajnjim postajama profila Split - Gargano, a najniže u pridnenom sloju Jabučke kotline. Od ranije je poznato, da se pridnena voda u toj kotlini ne obnavlja svake godi­ne.

       Na profilu Split - Gargano postoji višegodišnji trend smanjivanja sadrža­ja kisika na dubini od 100 m, koji je manje izražen u deceniju 70 - 83. Međutim, u tom deceniju se vidi trend povišenja na 30 m dubine na svim posta­jama, ali posebno u Jabučkoj i južnojadranskoj kotlini.

       Raspored pH pokazuje da postaje u Jabučkoj i južnojadranskoj kotlini imaju nešto niže vrijednosti ovog parametra od postaja profila Split - Gar­gano.

       Vertikalna raspodjela fosfata na profilu Split - Gargano ukazuje na obrnutu proporcionalnost između rasporeda fosfata i stabilnosti vodenog stupca.

        Maksimum sadržaja fosfata i totalnog fosfora na profilu Split - Gargano se javlja u razdoblju 1968 - 1972, a fluktuacije iz godine u godinu su znatne. U kotlinama je mirniji višegodišnji tok. 

       Na svim istraženim postajama nađeni su značajni godišnji rasponi amonijevih soli, koji su posebno izraženi na postajama 2500 (Kaštelanski zaliv) i 1300 (Gargano).

        Područje palagruškog praga se obogaćuje advekcijom nitratima sa sjevera i juga, jer su u Jabučkoj i južnojadranskoj kotlini nađene veće koli­čine tih soli. Višegodišnje promjene na postajama 2500, 800 i 900 ukazuju trend smanjivanja sadržaja ovih soli.

        Koncentracije nitrita su u Jadranu općenito niske.     

        Vode iz sjevernog Jadrana kao i iz Mediterana, obogaćuju palagruški prag također i silikatima. Kod ovih soli se na profilu Split - Gargano također opaža smanjivanje koncentracije u višegodišnjem hodu.

         Većina istraženih parametara pokazuje stalan trend višegodišnjih promjena. To ukazuje na utjecaj djelovanja čovjeka na stanje mora. Promjene su većinom odraz eutrofikacije, ali suprotni trendovi pokazuju da nam svi procesi koji prate eutrofikaciju još nisu poznati.