Izučavanje kisika i fosfata u vodama južnog dijela Arapskog zaljeva i zaljeva Oman

Sažetak

      Uzorci morske vode sakupljani su na 35 postaja južnog dijela Arapskog zaljeva i zaljeva Oman tijekom zime 1987. U južnom dijelu Arapskog zaljeva otopljeni kisik je pokazao porast vrijednosti udaljavanjem od obale, i to od 1,3-5,7 x 10^-3 ml l^-1 km^-1. Pokazalo se također da postoji jako izražena ko­relacija između kisika i temperature (r = - 0.71). Prisustvo fosfata nađenih u površinskom sloju mora na gotovo svim postajama kako u južnom dijelu Arapskog zaljeva (0,12-0,84  µmoles l^-1) tako i u zaljevu Oman (0,18-1,65 µmoles l^-1 ukazuje na to da fosfati nisu limitirajući faktor.

      Minimum kisika (0,23-0,79 ml l^-1 i 4,2-15,9%) koji se nalazi u sloju u kojem su fosfati na vrhuncu (1,06-2,64 µmoles l^-1) na 100-200 m dubine posljedica je mineralizacije organske tvari. Izvršena je i identifikacija porijekla vodene mase Arapskog zaljeva koja pokazuje više vrijednosti temperature (20,10-21,54°C), slanosti (37,06-38,11‰) i kisika (1,40-2,09 ml l^-1) na dubini od 200-350 m.

       Određen je i AOU omjer: PO₄, u vodama Omana iznosio je 250 naspram 167 u južnom dijelu Arapskog zaljeva što je otprilike za 40% manje od teoret­ske vrijednosti prema Redfield-u.

      Višak kisika koji preostaje nakon oksidacije organske tvari u sloju s mini­mumom kisika iznosio je 30% od zasićenja. Od ove vrijednosti 20% otpada na procese koji nisu oksidacija organske tvari.

       Količina fosfata u Arapskom zaljevu procijenjena je na 375 x 10² tona godišnje i to je ustvari neto prinos u vodama zaljeva.