Prilog poznavanju fitoplanktonske zajednice u ljetnom periodu u području ušća nekih rijeka sjevernog Jadrana

Sažetak

       Nedovoljan broj podataka o fitoplanktonskim zajednicama ušća naveo nas je da započnemo istraživanja o njima. U toku ljeta 1982. izvršena su proma­tranja i uzeti uzorci sa više razina sa postaja duž završne linije ušća i u zoni mora ispred ušća nekih važnih rijeka koje se ulijevaju u sjevero-zapadni Jadran: Tagliamento, Livenza, Piave, Sile, Brenta, Adige, Po i Levante.

      Na unutrašnjim postajama proučavao se utjecaj progresivnog povećanja saliniteta na biljni fitoplankton koji se kreće prema moru. Na priobalnim po­stajama razmještenim duž jednog transekta na određenim udaljenostima od ušća, kontrolirao se utjecaj sniženja saliniteta na neritski fitoplankton.

       Identifikacija vodenih masa različitog porijekla bila je moguća na osnovu podataka o temperaturi i salinitetu koji najčešće odgovaraju različitim biološ­kim sadržajima. Međutim, u slučajevima vrtložnih gibanja i turbulencije popu­lacije se miješaju do te mjere da je lako pronaći zajedno slatkovodne, boćatne i morske oblike.

      Klasa Diatomeae je dominantna; neke vrste su pokazale široku ekološku valencu i ravnomjerno su raspoređene u prostoru. Druge, manje tolerantne vrste su ograničene na one vodene mase u kojim obično žive i razmnožavaju se. Neznatan broj odstupa od ovoga; neke druge klase kao Chlorophyceae i Dinophyceae pokazuju, u odnosu na svoje porijeklo, komplementarnu raspro­stranjenost, tako što su prve učestalije na unutrašnjim postajama, posebno u površinskim vodama, a druge u moru ispred ušća.

      Selektivnost, s aspekta fiziologije, vezana je prvenstveno za mogućnost osmotskih izmjena koje zavise o sadržaju soli u tijelu kao i o prisustvu odre­đenih iona u vodi. Samo povremeno, tipične neritske forme mogu ući u riječnu struju u pridnenom sloju. Zbog toga se nastojalo definirati ulogu koju imaju struje suprotnog smjera sa dna (cuneo salino) na prijenos i na mogućnosti miješanja fitoplanktonskih skupina različitog porijekla.

      Ne može se, međutim, zaboraviti da cuneo salino predstavlja pojavu, krajnje promjenjivu od slučaja do slučaja, u direktnoj ovisnosti o plimi i oseki.

      Zbog svega ovoga a i zbog hidrodinamike samog ušća, možda je nemoguće razlikovati fitoplanktonske vrste karakteristične za zone na prijelazu veoma različitih ekosistema.