Mriješćenje sardine, Sardina pilchardus (WALBAUM, 1792), u uvjetima pojave "upwellinga" u Jadranu

Sažetak

       Do sada je objavljen priličan broj radova koji su se odnosili na problem položaja mriještilišta srdele u Jadranu. Analiza svih dosadašnjih rezultata pokazuje da se srdela, u periodu maksimuma sezone mriješćenja koji traje od decembra do marta, mrijesti na dva razdvojena područja koja, za uvjete Jadrana, pokrivaju relativno veliku površinu. Prvo područje zahvaća dio sje­vernog i srednjeg Jadrana i može se omeđiti spojnicama Pesaro — otok Sušak i Pescara — otok Žirje, dok je drugo približno omeđeno spojnicama rt Penna — rt Maslinica na otoku Šolti i Monte Gargano — rt Gruj na otoku Mljetu, tako da ono pokriva južni dio srednjeg i dio južnog Jadrana. Centri mriješćenja se na tim područjima mogu formirati na bilo kojemu njihovom dijelu.

       O uvjetima koji utječu na položaje centara mriješćenja zna se veoma malo, budući da je najveći broj do sada objavljenih radova uglavnom samo opisivao prostornu raspodjelu jaja srdele. Isto tako, ukoliko su centri mriješćenja uspo­ređivani sa hidrografskim parametrima, nisu sa biološkim i obratno.

       U ovome se radu stoga pokušalo prići problemu formiranja centara mri­ješćenja tako da se obuhvati što veći broj parametara za koje se smatra da bi mogli imati utjecaja na mriješćenje srdele. Nedostatak ovoga rada je, međutim, to što se odnosi na analizu podataka koji su prikupljeni tokom samo jednog krstarenja, te se od njega ne može očekivati da bi mogao dati odgovore na opće zakonitosti koji utječu na formiranje centara mriješćenja. Sa te strane, ovaj rad predstavlja uvod u daljnja, još detaljnija, istraživanja koja bi morala obuhvatiti čitav period sezone mriješćenja srdele u Jadranu.

       Materijal za ovaj rad je sakupljan u periodu od 09. 03. do 08. 04. 1982., u sklopu bilateralne Jugoslavensko-Talijanske suradnje na procjeni biomase srdele i brgljuna u Jadranu ihtioplanktonskim metodama. Radilo se na ukupno 75 postaja, raspoređenih na deset profila, od Tršćanskog zaljeva do spojnice Monte Gargano—Boka Kotarska. Na jugoslavenskoj strani se radilo na 38 postaja na devet, a na talijanskoj na 37 postaja na deset profila (Sl. 1). Na jugoslavenskim postajama uzimani su podaci o temperaturi i salinitetu na svakih pet metara od površine do maksimalne dubine od 60 m, zatim o koli­čini stanica fitoplanktona i klorofila a, jajima, larvama i postlarvama srdele, te o mikro i mezozooplanktonu (Tab. 1). Sa postaja na kojima je radio talijanski brod iskorišteni su podaci o količini jaja srdele.

       Analiza raspodjele temperature, saliniteta i gustoće vode je pokazala da su, u vrijeme kada je krstarenje bilo izvršeno, bile formirane dvije Zone upwellinga, koje su se pružale paralelno sa jugoslavenskom obalom na udaljenosti od 10 do 20 Nm od rubova vanjskih otoka. Također se može zapaziti da je plitki sjeverni Jadran, u kojemu je temperatura bila ispod 10°C, bio odvojen od ostalog dijela frontalnom zonom koja se nalazila u visini Kvarnera (Sl. 3-5).  

       Istraživanje raspodjele bioloških parametara pokazala su slijedeće karak­teristike. Količine stanica fitoplanktona, kao i količina klorofila a, pokazivali su porast od južnog ka sjevernom Jadranu, tako da su količine fitoplanktona bile znatno više u plitkom sjevernom Jadranu, iza frontalne zone. Taj porast nije, međutim, bio ravnomjeran, jer su se uz rubove zona upwellinga nalazile relativno povećane količine fitoplanktona (Sl. 8). Zooplankton je, bez obzira da li je količina pojedinih njegovih grupa rasla ili opadala od južnog ka sjever­nom Jadranu, pokazivao slične karakteristike u raspodjeli. Tako su neke od komponenti mikrozooplanktona, Heliozoa, Radiolaria i Tintinnina, količinski opadale od južnog ka sjevernom Jadranu (Tab. 4 i 5, Sl. 8), ali im je brojnost bila povećana uzduž zona upwellinga. Četvrta ispitivana komponenta mikro- zooplanktiona, nauplii i kopepoditi, je, kao i ukupni mezo i makrozooplankton, pokazivala porast od južnog ka sjevernom Jadranu, ali opet sa relativnim povećanjem brojnosti uz zone upwellinga (Sl. 6 i 8, Tab. 6).

       Slične je karakteristike pokazivala i raspodjela brojnosti jaja i larvi srdele. Opaža se da su centri mriješćenja bili formirani uzduž obaju zona upwellinga (Sl. 2), te da su i larve srdele tu bile najbrojnije (Sl. 8). Formiranje centara mriješćenja upravo na tim područjima može se objasniti zajedničkim djelo­vanjem abiotskih i biotskih faktora. Naime, ustanovljeno je da se srdela inten­zivnije mrijestila u rasponu temperature od 11.6 do 13.9°C i saliniteta od 37.59 do 38.78‰, sa maksimumima u rasponu temperature od 12.1 do 13.9°C i saliniteta od 38.57 do 38.71‰ (Sl. 7). Ovi se podaci vrlo dobro poklapaju sa podacima ranijih autora. Pri tome se čini da je granična temperatura za iole intenzivnije mriješćenje srdele 10°C, tako da se ona u maksimumu sezone mriješćenja ne može mrijestiti u najproduktivnijim zonama Jadrana koje se nalaze u plitkom sjevernom Jadranu i uzduž talijanske obale, otprilike do poluotoka Gargano. Stoga je srdela prinuđena mrijestiti se u relativno oligotrofnim vodama srednjeg i južnog Jadrana, gdje su vrijednosti abiotskih faktora, u prvom redu temperature, za nju povoljne. Rezultati ovoga istraži­vanja pokazuju da ona unutar ovih područja traži zone sa relativno povišenom organskom produkcijom, koje joj mogu osigurati uvjete za ishranu, rast i preživljavanje postlarwi. U periodu kada su ova istraživanja vršena to su, očito, bile zone upwellinga, za koje je i inače poznato da povoljno utječu na organsku produkciju. U ovome je slučaju nađena relativno visoka i statistički signifikantna korelacija između proizvodnje jaja srdele i količine fitoplanktona (Tab. 7), dok je korelacija sa zooplanktonom bila nesignifikantna, iako se vidi da su i njegove količine bile povišene uz rubove zona upwellinga (Sl. 8). Ovo bi ukazivalo da su za formiranje centara mriješćenja, unutar širih granica optimuma za abiotske faktore, od presudnog značaja trofički uvjeti sredine.

       Na osnovi ovih istraživanja se može zaključiti da je, u vrijeme kada su ona izvršena, pojava upwellinga imala odlučujuću ulogu za formiranje centara mriješćenja srdele. Budući da je pojava upwellinga u Jadranu još nedovoljno istražena, može se zauključiti da bi joj u budućim istraživanjima trebalo posvetiti više pažnje. Naime, ako se on u određenim periodima sezone mri­ješćenja srdele javlja učestalije, eventualne promjene njegovog intenziteta ili pak potpuna otsutnost bi mogle imati utjecaja na fluktuacije populacije ove ribe u Jadranu.