Biološki i ekonomski aspekt regulacije sake u dubinske povlačne mreže (koće) obzirom na mnogovrsna koćarska naselja Jadranskog mora

Sažetak

       Posljedicom intenzivnog ribolova u poslijeratnom razdoblju u koćarskom ribolovu Sredozemlja, Generalni savjet za ribarstvo Sredozemlja (GFCM) je na svojoj 6. plenarnoj sjednici donio odluku, a sve su članice odluku i prihvatile, da se u koćarskom ribolovu Sredozemlja na sakama dubinske mreže obavezno uvedu oka mrežnog tega od 40 mm, dijagonalno mjereno oko.

      U vezi ove preporuke, respektirajući kvantitativno i kvalitativne karakteristike koćarskih naselja istočne obale Jadranskoga mora, uglavnom teritorijalnog mora Jugoslavije, tokom zadnjih nekoliko godina izvršeni su intenzivni eksperimenti procjene selektivnosti različitih tipova dubinskih povlačnih mreža (koća), posebice njihovih saka u odnosu na gospodarski najvažnije populacije: oslić (Merluccius merluccius L.), trlja blatarka (Mullus barbatus L.), rumenac (Pagellus erythrinus L.), saruna (Trachurus traehurus L.) i škampa (Nephrops norvegicus L.).

       Koristeći tehniku pokrovne sake (slika 1), selektivne karakteristike u slijedećih saka su ispitivane: polyamidne sake od 40 mm, sa i bez čvorova. 41 mm; 55 mm; 65 mm; 70 mm, te pamučne sake od 51 mm s čvorovima. U eksperimentima selektivnosti učestvovali su istraživački brod m/b »Bios« (300 KS) i komercijalni koćar »Jadran-« II (300 KS).

      Za sve navedene sake utvrđene su selekcione konstante: 50%-na točka selektivnosti sake u odnosu na ispitivanu populaciju, ili (l_c) vrijednost, selekcioni faktor sake (b), kako za veličinu sake tako i vrstu mrežnog tega. Osim toga, na osnovu dobijenih rezultata selektivnosti, posebice preporučene i usvojene mjerne veličine sake od 40 mm, nastojalo se je utvrditi: trenutačan efekat primjene ove sake u koćarskom ribolovu u Jadranu, kao i dugotrajan proces poboljšanja koćarskog ulova analiziranih vrsta te ekonomski aspekt mogućeg gubitka jestive biomase. Rezultati nalaza prikazani su u tablicama 1-8.

       Na osnovu dobijenih rezultata eksperimenata selektivnosti moguće je zaključiti slijedeće: da primjene sake veličine oka od 40 mm, u odnosu na prvu spolnu zrelost ispitivanih populacija, u trlje blatarke, rumenca i saruna ima pozitivan (zaštitni) trenutačni efekt, dok u slučaju ostale dvije populacije: oslića, škampa kao i vrsta riba iz skupine Chnodrichtyes (hrskavićave ribe) veličina oka sake trebala biti viša. Računanja višegodišnjeg pozitivnog efekta (eumetrijski ulov) primjene sake od 40 mm (Tablica 8), pri postojećoj razini iskorištavanja koćarskih naselja u Jadranu ukazuju da bi se u svim slučajevima količine ulova mogle bitno povećati, od plus 14% (sarun) do plus 312% (oslić) uz uvjet, da se znatnije poveća veličina oka na saki koće, odnosno vrijednost 50%-ne točke (l_c). Ovi prinosi bi bili znatno viši, u strategiji pravilnog gospodarenja, nego što bi bile vrijednosti regulacije ukupnog ribo­lova (ribolovnog intenziteta). Kako je u svim svjetskim morima smanjenje obimnosti i srednje dužine populacije direktna poslijedica visokog stupnja iskorištavanja, to i u slučaju jadranskih koćarskih naselja ovu činjenicu nebi trebalo zanemariti, te politiku zaštite koćarskih naselja isključivo tretirati regulacijom (povećanjem) oka na saki dubinske povlačne mreže.

        Ekonomska analiza rentabilnosti primjene sake od 40 mm u komercijalnom ribolovu uzduž istočne obale Jadranskog mora (Tablica 6) pokazuje da se pri primjeni sake, sa i bez čvorova, u jedinici vremena od 1 sata gubi jestiva biomasa od 2 do 4 kilograma, uglavnom vrste skupine Cephalopoda-glavonošci, a time i novčani iznos od 8-16 US dolara.

        Obzirom na biološku raznovrsnost demersalnih (koćarskih) populacija Jadranskog mora, razinu iskorištenosti i socio-ekonomski položaj ribara, rezultati nalaza selektivnosti sake dubinske povlačne mreže od 40 mm, ukazuju da postojeći globalni modeli optimalnog iskorištavanja (B e v e r t o n and H o l t, 1966) nisu uvijek primjenjivi, i da se dugoročna rješenja za Jadransko more trebaju zasnivati na biološkim i ekonomskim pokazateljima, pri čemu gospodarski najinteresantnije vrste riba trebaju imati prioritet.