Prvi nalaz roda Arculfia J. L. Barnard u Sredozemnom moru, sa osvrtom na druga dva člana iz obitelji Paradaliscidae (156. prilog poznavanju amphipoda)

Sažetak

      Predstavnici obitelji Pardaliscidae su uglavnom stanovnici većih morskih dubina u Sredozemnom moru. Monotipski rod Arculfia J. L. Barnard 1961, poznat do sada samo iz Tasmanijskog mora u jugozapadnom dijelu Pacifika, nađen je sada prvi put u Sredozemnom moru južno od obale Francuske na dubini od 200—360 metara (podvodni kanjon Planier). Populacija iz Sredo­zemnog mora se nešto razlikuje od tipične vrste ovog roda, Arculfia trago trago J. L. Barnard 1961 iz južnog Pacifika, pa smo je opisali kao novu podvrstu, Arculfia trago mediterranea, n. ssp.

      Podvrsta mediterranea se razlikuje od tipične podvrste A. t. trago po: znatno kraćem daktilusu trećeg i četvrtog pereopoda, po dužem šestom članku trećeg i četvrtog pereopoda, kraćoj i dužoj drugoj koksalnoj ploči; drška tre­ćeg uropoda u odnosu na grane je znatno duža nego kod tipične povrste; labium ima cjelokrajne vanjske lobuse (lobusi su urezani kod tipične pod­vrste); daktilus drugog gnatopoda je duži od dijametra šestog članka gnatopoda (kod tipične podvrste nije duži); drugi članak petog, šestog i sedmog pereopoda ima dobro razvijen stražnji lobus (bez lobusa kod tipične povrste); prvi urozomalni članak tijela nosi 2 leđna zupca (kod tipične podvrste je samo jedan zubac).

     Međutim, kako su i tipična podvrsta A. t. trago, kao i podvrsta medi­terranea, poznate samo na osnovu po 2 dijelimično oštećena primjerka, to njihov varijabilitet i neke takosonomske odlike su ostale nepoznate, pa će biti neophodno proučiti taksonomski status i međusobni odnos populacija iz Sredozemnog mora i Pacifika, na osnovu novog, bogatijeg materijala koji se bude kasnije uspio sakupiti.

      Vrsta Pardaliscella boeckii (Malm 1871) je prvi put citirana za Sredo­zemno more 1973 godine (G. Karaman i U. Schiecke). Sada se navodi još nekoliko novih lokaliteta ove vrste u Tirenskom moru.

      Za vrstu Pardaliscoides tenellus Stebbing 1888, poznatu iz Pacifika i Sredozemnog mora, dati su neki novi podaci o pojedinim taksonomskim odli­kama ove vrste koji su do sada bili slabo poznati ili nepoznati (labrum, retinakule, itd.). Nedostatak bogatijeg materijala ove vrste onemogućava odre­đivanje detaljnijeg taksonomskog položaja mediteranske populacije u odnosu na tipičnu populaciju iz Pacifika.