Prilog izučavanju biologije i dinamike populacije Jadranskog oslića, Merluccius merluccius (L.)

Sažetak

      Na osnovu izučavanja biologije, dinamike populacije, eksploatacije i pro­cjene stock-a oslića, Merluccius merluccius (L.), u Jadranu autori ovog rada došli su do slijedećih zaključaka: 

      Oslić je u Jadranu rasprostranjen skoro na čitavoj površini (Fig. 2). U odnosu na dubinu oslić u Jadranu naseljava područje od cca 10 do 800 m, abundantnije između cca 100 i 200 (ili nešto više) m, a s obzirom na teksturu taloga dna preferira finija (muljevita) dna, međutim dobro je zastupljen i na ostalim dnima.

       Najgušća populacija oslića zapažena je u srednjem otvorenom Jadranu, tj. u Jabučkoj kotlini, koja je poznata kao »nursery ground« za ovu vrstu. Abundantna populacija zapažena je i južnije od Jabučke kotline.

      Na osnovu izučavanja njegovih morfometrijskih i merističkih karaktera radi se o jednoj populaciji u Jadranu. Mužjaci oslića postizavaju prvu spolnu zrelost između 20 i 28 cm, a ženke pri dužini od 23 do 33 cm.

      Mriještenje oslića u Jadranu se vrši u ljetnjem i zimskom periodu, najranije mriještenje se vrši u dubljim vodama u zimskim mjesecima i kako sezona napreduje, mriještenje se prebacuje u pliće vode u proljetno-ljetnjem periodu (Fig. 3).  

      Pojava juvinilnih oslića (7—15 cm) u Jabučkoj kotlini u proljetno-jesenskom periodu, po mišljenju autora, vjerojatno je povezano sa dugim perio­dom mriještenja.

       Adolescentni oslići u srednjem Jadranu se uglavnom zadržavaju u plićim kanalskim vodama do prve spolne zrelosti.  

       Adultni individui takođe ukazuju na periode pomicanja obalnim, plićim vodama, i vice versa. Autori pokušavaju povezati ta lokalna pomicanja adultnog oslića prema plićim vodama sa periodom mriještenja, odnosno ishrane.

        Ishrana oslića varira sa uzrastom. Juvenilni oslići do 16 cm se uglavnom hrane racima (Euphausiacea), a adolescentni i adultni uglavnom ribama (Sardina pilchardus, Sprattus sprattus sprattus i Engraulis encrasicolus).

       Rastenje oslića u Jadranu je analogno rastenju u sjevernom Mediteranu i u vodama Tunisa. Autori su navedenu sličnost pokušali povezati sa pojavom divergencije.

       Dnevne promjene u lovinama oslića su pokazale da su najbolji ulovi postignuti u zoru i sa povećanjem dnevne svijetlosti ulov pokazuje tendenciju opadanja. Jedina iznimka u ulovu je registrirana u ljetnjem periodu kad je na istom području ulovljen najveći broj zrelih individua (Fig. 14).

      Odnos spolova oslića u srednjem Jadranu ukazuje da su mužjaci predominantni u kanalskom području kod manjih, a ženke kod većih dužina.

       Izučavanja starosti oslića u srednjem Jadranu pomoću otolita je pokazalo da su u ulovu bile najbrojnije zastupane prva i druga starosna grupa u periodu 1963—1966.

       Analiza frekvencije dužina oslića u srednjem Jadranu u odnosu na južni Jadran, je ukazala da su oslići u srednjem Jadranu pokazivali dva maksimuma u proljetno-ljetnjem periodu i samo jedan u zimskom. Autori su nestajanje drugog modusa u zimskom periodu pokušali objasniti metamorfozom ishrane kod juvenilnih oslića i njihovim pomicanjem iz Jabučke kotline, prema plićim kanalskim vodama.

      I frekvencije dužine oslića u Crnogorskom primorju u ljetnjem periodu pokazuju dva maksimuma. Prosječne dužine oslića u kolovozu 1961. g. na ovom području su bile veće od dužina izmjerenih u srednjem Jadranu (Fig. 22).

      Odnos između dužine i težine oslića u Jabučkoj kotlini (prema J a r d a s-u, 1976) ukazuje na tri faze rastenja. Infleksiona točka se susreće kod cca 32 cm za ženke i oko 29 cm za mužjake.

       Ulov oslića u Jadranu u posljednjem desetljeću ukazuje na izvjestan porast. Analiza indeksa promjena abundancije oslića u Jadranu, u periodu 1976 - 1969. je pokazala, da je stopa eksploatacije oslića u Jadranu ostala, više ili manje, konstantna (A l e g r i a - H e r n a n d e z  et al., 1982).

      Radi bolje procjene biomase oslića i mogućnosti eksploatacije iste, autori su pokušali na osnovu izračunavanja prirodnog mortaliteta i dobivenog koefi­cijenta regresije (A l e g r i a - H e r n a n d e z  et al., 1982), izračunati lovni koeficijent (q) dubinske povlačne mreže (koće) brodova »Jadran« poduzeća - Split na ribolovnom području Blitvenice. Prema dobivenim rezultatima, lovni koeficijent (q) mreže iznosio je 0,34. Po mišljenju autora, a na osnovu dobive­nog lovnog koeficijenta mreže od 34%, proizlazi, da je procjena biomase oslića u Jadranu veća od njegove prave vrijednosti.