Karakteristike fitoplanktona nekih lokaliteta uz istočnu obalu Jadrana

Sažetak

      Istraživanja fitoplanktona istočne obale srednjeg Jadrana na području od Zadra do Dubrovnika vršena su u sklopu opsežne oceanografske studije u razdoblju od travnja 1979. do travnja 1980. godine.

      Uzorci fitoplanktona sakupljeni su sa tri odnosno četiri standardne dubine (0, 10, 20 i 30 m), ovisno o dubini postaje. Određivani su kvalitativni sastav, sezonske fluktuacije gustoće ukupnog fitoplanktona i njegovih grupa, među­sobni odnosi fitoplanktonskih grupa i dominantnih vrsta te vertikalna distri­bucija fitoplanktona.

      Analizom kvalitativnog sastava fitoplanktona na čitavom području istra­živanja determinirano je ukupno 216 različitih vrsta. Najbogatija vrstama bila je šibenska postaja, a najsiromašnija dubrovačka. Indeks sličnosti među posta­jama kretao se od 65,5 do 76.1%.

      Kvalitativni maksimum fitoplanktona nastupa na svim postajama u pro­ljeće, a minimum u različito doba (zima, ljeto). Dijatomeje su po broju vrsta najzastupljenija fitoplanktonska grupa. Prevladavaju centrični oblici, dok su postaje koje su pod utjecajem slatke vode, bogatije penatama.

      Srednjak gustoće fitoplanktona se na istraživanom području kretao u rasponu od 52600 st l^-1, koliko je iznosio zimi na zadarskoj postaji, do 2382660 st l^-1, na šibenskoj postaji u proljeće. Maksimalna gustoća fitoplanktona nastupa na sjevernijim postajama profila u proljeće, a na južnijim postajama ljeti. Pojava minimuma gustoće je sinhrona (zimi) za cijelo područje osim šibenske postaje gdje je minimum zabilježen ljeti.

       Najveće sezonske fluktuacije fitoplanktona ima zadarsko, a najmanje dubrovačko područje. Sezonske fluktuacije gustoće fitoplanktona su na po­dručju Vir-Konavle najveće na površini mora i u pridnenom sloju.

       Od svih postaja istraživanog profila najproduktivnije su bile postaje Kar- deljeva i Šibenika, a najsiromašnija splitska. Zadarska i dubrovačka postaja su imale jednak godišnji srednjak gustoće fitoplanktona.

       Fitoplanktonske zajednice područja Vir-Konavle i u kvantitativnom smislu karakterizira prevladavanje dijatomeja. Kao glavni nosioci numeričke abundancije dijatomeje utječu na godišnji hod ukupnog fitoplanktona te na sliku njegove vertikalne distribucije. Procentualna zastupljenost dijatomeja kretala se u rasponu od 44, 93 do 85, 47%. Na svim postajama, osim dubrovačke, po važnosti druga fitoplanktonska grupa bile su kokolitoforine, a na dubrovačkoj postaji dinoflagelati. Relativno učešće kokolitoforina na istraživanom području kretalo se od 6,45 do 20,53%, a dinoflagelata od 2,77 do 32,71%.

       Na profilu Vir-Konavle zabilježeno je 7 dominantnih dijatomejskih rodova: Skeletonema, Nitzschia, Chaetocheros, Leptocylindrus, Thalassiosira, Rhizosolenia i Bacteriastrum. Vrsta Skeletonema costatum je kvantitativno najznačajnija na čitavom profilu.

     U pogledu vertikalne distribucije fitoplanktona uočene su dvije pojave: na postajama Šibenika, Kardeljeva i Dubrovnika gustoća fitoplanktona opada s dubinom dok je na postajama Splita i Zadra fitoplankton koncentriran na površini i na dubini od 30 m.