Komparativni studij plitkovodne i dubinske vegetacije srednjeg Jadrana
Sažetak
Rad obuhvaća neke rezultate komparativnog studija florističkih i strukturnih karakteristika plitikovodne (supralitoral, eulitoral i gornji infralitoral) i dubinske (srednji i donji infralitoral) vegetacije bentonskih alga u srednjem Jadranu.
U odnosu na dubinsko rasprostiranje vrsta autor je razlikovao slijedeće tipove alga : eksobate iz supralitorala i eulitorala, mikrobate iz gornjeg infralitorala, mesobate iz srednjeg infralitorala i makrobate iz donjeg infralitorala. Pored tih više ili manje stenobatnih razlikovani su i tipovi alga koji pokazuju više euribatan karakter i rasprostranjene su u nekoliko dubinskih sektora. Tako plitkovodno-dubinske (anobate) dolaze u gornjem i srednjem infralitoralu, dubinske (katobate) u srednjem i donjem infralitoralu te holobate u cijelom infralitoralu.
Eksobate i mikrobate čine plitkovodnu (do 6 m dubine), mesobate i makrobate dubinsku (od 7 do preko 100 m dubine) vegetaciju. Plitkovodna i dubinska vegetacija predstavljaju dva dijela jedinstvene bentonske vegetacije, a međusobno su povezane zajedničkim vrstama — anobatama i holobatama.
Floristički inventar bentonske vegetacije srednjeg Jadrana obuhvaća ukupno 544 vrste: Rhodophyceae 267, Phaephyceae 105, Chlorophyceae 81 i Cyanophyceae 91. Pretežno je plitkovodna jer sadrži 274 plitkovodnih (eksobate i mikrobate) vrsta, što čini preko polovicu ukupne flore, iako uključuje i velik broj dubinskih (152) vrsta. Tu treba dodati 69 plitkovodno-dubinskih vrsta i 49 holobatskih vrsta koje su zajedničke plitkovodnoj i dubinskoj vegetaciji.
Sve četiri sistematske skupine alga su dobro, ali nejednako zastupljene u plitkovodnoj i dubinskoj vegetaciji. Skupine Cyanophyceae i Chlorophyceae su pretežno plitikovodne, Phaepohyceae pretežno dubinske, a Rhodophyceae više plitkovodne nego dubinske. Od 91 vrste skupine Cyanophyceae 79 ih je plitkovodnih, 7 dubinskih i 5 plitkovodno-dubinskih. U skupini Chlorophyceae 51 je vrsta plitkovodna- samo 10 je dubinskih, 10 plitkovodno-dubinskih i 10 holobatskih vrsta, što ukazuje na njezin izrazito plitkovodni karakter. Skupina Phaeophyceae uključuje 35 plitkovodnih i 41 dubinsku te 15 plitkovodno-dubinskih i 14 holobatskih vrsta, pa pokazuje više dubinski karakter nego plitkovodni. Konačno skupina Rhodophyceae sa 109 plitkovodnih, 94 dubinske te 39 plitkovodno-dubinskih i 25 holobatskih vrsta pokazuje više plitkovodni karakter nego dubinski.
Pojedine porodice iz četiriju skupina nisu jednoliko zastupljene plitkovodnim, dubinskim i ostalim tipovima vrsta. Najjednoličniju plitkovodnu zastupljenost pokazuje skupina Cyanophyceae, jer od 8 porodica koje su zastupljene u srednjem Jadranu, samo jedna od njih (Oscillatoriaceae), pored plitkovodnih sadrži i dubinske vrste. Karakteristično je za Cyanophyceae da relativno velik broj vrsta (litofitskih) pokazuje izrazitu tendenciju širenja prema kopnu i time u znatnoj mjeri pokazuju terestrični karakter. U skupini Chlorophyceae većina porodica sadrži plitkovodne te poneku holobatsku i dubinsku vrstu, izuzev porodice Cheatophoraceae u kojoj prevladavaju dubinske vrste. Skupina Phaeophyceae sadrži veći broj porodica (11) u kojima prevladavaju dubinske vrste i nešto manji broj (8) porodica u kojima su u većini plitkovodne vrste.
Za skupinu Rhodophyceae je karakteristično da veći dio porodica, njih 16 sadrži samo 22 vrste, dok drugi manji dio, njih 8 sadrži 187 vrsta. Od tih porodica tri (Corallinaceae 33, Ceramiaceae 48 i Rhodomelaceae 40) sadrže ukupno 121 vrstu. U većini od 8 porodica bogatih vrstama (Chantransiaceae, Gelidiaceae, Corallinaceae, Lomentariaceae, Ceramiaceae i Rhodomelaceae) prevladavaju plitkovodne, a u ostale dvije (Grateloupiaceae, Delesseriaceae) prevladavaju dubinske vrste.
S povećanjem dubine znatan broj euribatskih vrsta pokazuje progresivne promjene morfološke (dužina, oblik, boja) i anatomske građe talusa (redukcija ili pojednostavnjenje kore), kao i opadanje plodnosti.
Vrlo često, osobito holobatske i plitkovodno-dubinske vrste pokazuju u većim dubinama promjene različitih taksonomskih karakteristika, pa se tako udaljuju od svojih plitkovodnih oblika. Ponekad se stvaralačkim posredovanjem dviju različitih sredina - plitkovodne i dubinske - vrste transformiraju u nove sistematske jedinice (vrste i podvrste). Dobar primjer takvih transformacija je rod Cystoseira.
