Sezonske i višegodišnje fluktuacije kopepoda u Kaštelanskom zaljevu (1960-1969)

Sažetak

        U ovom radu doneseni su rezultati istraživanja planktonskih kopepoda iz zooplanktonskog materijala sakupljenog u toku kompleksnih istraživanja Ka­štelanskog zaljeva započetih 1954. godine (V u č e t i ć, 1967, 1969 a, b; 1970).

       Obrađeni uzorci obuhvaćaju period od 1960. do 1969. godine, a uzimani su u jednomjesečnim intervalima. Sakupljanje je izvršeno vertikalnim potezima (35-0 m), Hensenovom mrežom (73/100, N°3), po dnevnom svjetlu.

        Rezultati istraživanja pokazali su da su po brojnosti kopepodi dominantna skupina u zooplanktonu. Od vrsta, čije se fluktuacije brojnosti i frekvencu po­javljivanja pratilo kroz desetogodišnji period, trajno su bile prisutne slijedeće: Centropages typicus, Acartia clausi, Centropages kröyeri, Ctenocalanus vanus Isias clavipes, Paracalanus parvus, Diaixis pygmaea, Candacia armata, Calocalanus pavo i Calanus tenuicornis. Rjeđe su nađeni kopepodi: Calanus helgo­landicus, Nannocalanus minor i Lucicutia flavicornis.

       Pojava ostalih rijetkih vrsta, koje su samo povremeno nađene, protuma­čena je nadolaskom vode iz kanalnog područja.

       U toku godine nađeno je od 14 (u prosincu), do 20 (u ožujku) vrsta kope­poda. Kroz desetogodišnje razdoblje broj vrsta kopepoda kretao se između 16 i 20, a najveći broj vrsta bio je nađen u 1965. godini.

       Kao brojno najzastupljenije vrste, čije oscilacije brojnosti diktiraju gustoću cijele skupine kopepoda, javljaju se: Centropages typicus, Acartia clausi, Cen­tropages kröyeri, Temora stylifera, Paracalanus parvus i Clausocalanus arcuicornis. Zbog značaja koji ove vrste imaju među ostalim kopepodima, kretanje njihove brojnosti pokušalo se ispitati u odnosu na promjene osnovnog hidrološkog faktora - temperature. Utvrđeno je pri tom da se sa maksimumom broja primjeraka javljaju u ljetnje-jesenskom periodu Centropages typicus, Centropages kröyeri i Temora stylifera, dok su u zimsko-proljetnom periodu najbronije vrste Acartia clausi i Centropages typicus.

        Godišnji tok ukupne brojnosti svih vrsta pokazao je dva maksimuma: proljetnji u ožujku i ljetnje-jesenski u kolovozu i rujnu. Minimum je nađen zimi, u prosincu.

         Ispitivanje višegodišnjih fluktuacija ukupne gustoće kopepoda pokazalo je poraste u 1960, 1963, 1964, te 1967. godini. Ove poraste kvantiteta kopepoda pokušalo se dovesti u vezu sa istovremenim porastom primarne produkcije i obiljem fitoplanktona na ispitivanom području u 1963, 1964. i 1967. godini. Za 1960. godinu nije se moglo ustanoviti direktnu sličnost kretanja toka fitoplanktona i zooplanktona. Moglo bi se pretpostaviti da su manje razlike između zim­ske i ljetne temperature mora u ovoj godini pogodovale razmnožavanju kopepoda pa se to možda odrazilo na povišenje gustoće ove skupine.