O sastavu i dužinskim karakteristikama miješanih lovina pelagijskih riba u Jadranu

Sažetak

        Izvršena je analiza sastava 44 miješanih uzoraka lovina plivarice ostva­renih pomoću umjetnog svjetla u Kaštelanskom zaljevu u razdoblju 1969-1974. s obzirom na vrste, a od toga je 37 uzoraka ispitano s obzirom na dužinske karakteristike. S obzirom na prisutnost pelagijskih riba, a dijelom i na njihove dužinske karakteristike analizirano je i 100 eksperimentalnih lovina vuče izvršenih za vrijeme Ribarstveno-biološke ekspedicije »Hvar«, 1948. i 1949, najvećim dijelom u otvorenom, osobito srednjem i južnom Jadranu, na srednjoj dubini vučarenja od 125 m (najveća dubina vučarenja iznosila je 382 m) (K a r l o v a c, O., neobjavljeni podaci), za vrijeme vučarenja u plićim vodama srednjodalmatinskih kanala, 1957. i 1958. (Ž u -  p a n o v i ć, 1961), te u srednjem i dijelom južnom Jadranu, u sezoni vučarenja 1954-1955. (M u ž i n i ć, 1956). Međutim, samo za lovine iz sezone vučarenja 1954-1955. postojali su potpuni podaci o dužini (za lovine izvršene u toku Ekspedicije »Hvar« zabilježene su samo ekstremne dužine)*).

         Iz podataka o sastavu i strukturi uzoraka i lovina sastavljenih od dviju ili više pelagijskih riba pokušalo se, na osnovi opažanja o njihovu ponašanju u akvarijskim uvjetima, nešto zaključiti i o njihovu ponašanju u prirodi.

         Miješani uzorci lovina pelagijskih riba dobijenih pomoću svjetla u Kašte­lanskom zaljevu, u razdoblju 1969-1974, sadržavali su obično srdelu (Sardina pilchardus /W a l b./) i brgljuna (Engraulis encrasicolus /L./), i to u različitim proporcijama (tab. 1). U najvećem dijelu uzoraka prevladavala je srdela. Za­stupljenost semipelagijskih riba šnjura (Trachurus sp.), odnosno bukve (Boops boops /L./) rijetko je premašivala zastupljenost srdele.

        Udio srdele i brgljuna u miješanim uzorcima lovina pelagijskih riba dobi­jenih pomoću svjetla bio je različit u pojedinim godinama (1971-1974). Naj­veće vrijednosti udjela srdele zabilježene su u uzorcima iz 1972, a najveće vrijednosti udjela brgljuna u onima iz 1973. i 1974.

        Miješane pelagijske ribe nisu bile rijetke u lovinama dubinske vuče iz kanalskih voda srednje Dalmacije ostvarenim 1957. i 1958. (tab. 2). One su, naime, bile ustanovljene u 50,9% lovina. Nešto slabije bile su one zastupljene u lovinama dubinske vuče izvršenim za vrijeme Ribarstveno-biološke ekspe­dicije »Hvar« u otvorenom Jadranu u 1948. i 1949. Takva zastupljenost mije­šanih pelagijskih riba u lovinama dubinske vuče mogla bi govoriti u prilog činjenici da one nisu bile dijelom slučajno ulovljene vučom, tj. u toku samog dizanja mreže.

        Češće pojavljivanje dviju ili više pelagijskih riba u demerzalnim lovinama iz plitkih voda može se objasniti preferencijom triju vrsta (srdela, papalina i brgljun) za manje dubine.

        U plitkim vodama srednjeg i dijelom južnog Jadrana srdela se u demer­zalnim lovinama iz sezone vučarenja 1954-1955. često nalazila s brgljunom. Naprotiv, lovine iz otvorenijih voda rijetko su sadržavale srdelu i brgljuna zajedno. U lovinama iz tih voda srdela se često pojavljivala sa skušom. Još u većoj mjeri vrijedilo je to za brgljuna. U demerzalnim lovinama brgljun je rijetko dolazio sam.

       Sudeći prema miješanim lovinama pelagijskih riba dobijenim pri demerzalnom lovu, čini se da najveća sličnost horizontalne raspodjele srdele i brglju­na postoji u najplićim, užim obalnim vodama u kojima se stalno zadržavaju njihovi mladi primjerci. Međutim, dvije ili više pelagijskih riba susretale su se često i u demerzalnim lovinama iz područja sjeverno od kotline Jabuke i u vodama Palagruža.

        Udio pojedinih vrsta u miješanim lovinama pelagijskih riba ostvarenim pomoću dubinske vuče znatno je varirao (tab. 3a-c). U nekim takvim obilnijim lovinama jedna je vrsta znala dominirati i s više od 95%. U takvim lovinama iz dubljih voda dominirala je skuša, a u onim iz plićih voda najvećim dijelom srdela.

        Totalna dužina pojedinih primjeraka iz miješanih uzoraka lovina pela­gijskih riba iz Kaštelanskog zaljeva, koje su dobijene pomoću svjetla, u raz­doblju 1969-1974, kretala se od 7,6 do 20,3 cm (kod srdele od 7,6 do 19,2 cm, a kod brgljuna od 7,6 do 16,9 cm). Srednja totalna dužina tih uzoraka kretala se od 10,9 do 17,6 cm (tab. 4). Srednja totalna dužina srdele kretala se od 10,6 do 17,6 cm, a brgljuna od 9,3 do 15,7 cm (tab. 5a i b).

        Srednje vrijednosti dužine srdele iz miješanih uzoraka bile su najvećim dijelom veće od srednjih vrijednosti dužine brgljuna iz istih uzoraka (tab. 5a i b).

        Najveće srednje dužine srdele zabilježene su u 1971, a brgljuna u 1972, tj. u godinama u kojima je njihov udio u miješanim uzorcima lovina bio malen.

       Varijacija dužine u miješanim uzorcima lovina pelagijskih riba dobijenih pomoću svjetla u Kaštelanskom zaljevu bila je vrlo različita (standardne devi­jacije kretale su se od 0,51 do 2,56 cm, ali uglavnom ispod 2,00 cm) (tab. 4). Kod pojedinih vrsta ona je općenito bila manja (< 1,40 cm) (tab. 5a-d). Neki miješani uzorci (br. 29-32 i 44) pokazali su niske vrijednosti standardne devi­jacije dužine (< 0,80 cm) slične onima sastavnih vrsta i raspodjelu dužine tih vrsta koja se u znatnoj mjeri podudarala (tab. 4 i 5a-c, sl. 2.2.1.2a, d i f).

        Od tih uzoraka jako su se razlikovali uzorci (br. 1, 2, 14-18, 20, 22, 28, 33, 37 i 38) većinom s visokim vrijednostima standardne devijacije dužine (uglavnom > 1,50 cm) koje su najvećim dijelom bile znatno različite od vrijednosti zabilježenih kod sastavnih vrsta (tab. 4, 5a-c). Prema tome, raspodjela dužine sastavnih vrsta iz tih miješanih uzoraka pokazala je nikakvo ili vrlo slabo podudaranje (sl. 2.2.1.2.a-e).

        Na osnovi akvarijskih opažanja na srdeli, a donekle i na srdeli i brgljunu držanim zajedno pretpostavljeno je da vrste iz prvih uzoraka tvore u prirodnim uvjetima koherentne grupe, a da se one iz drugih uzoraka ne grupiraju zajed­no u jata, već tvore agregacije. Neki od tih drugih uzoraka potjecali su vje­rojatno od koherentnih jata pomiješanih u toku samog lova.

        Bilo je također pretpostavljeno da vrste iz miješanih uzoraka s dosta znatnom varijacijom dužine, predstavljene velikim primjercima, ali u malim proporcijama (br. 15, 20 i 38) (tab. 1, 4, 5a  i  b, sl. 2.2.1.1b  i  e, 2.2.1.2.b  i  e) mogu koegzistirati s malim dobro zastupljenim primjercima drugih vrsta u koherentnim grupama. Naprotiv, takvu koegzistenciju mogli bi teško ostvariti mali slabo zastupljeni primjerci i ona, što više, ne bi ni predstavljala prednost za njih. Primjerci dviju veličina iste vrste ponašali bi se slično.

        Naravno, bilo je i miješanih uzoraka lovina pelagijskih riba pomoću svjetla koji predstavljaju prijelaz između dviju spomenutih skupina uzoraka (br. 5, 6, 13, 23, 34 i 35) (tab. 4, 5a  i  b, sl. 2.2.1.2.a-e). Takvi miješani uzorci pokazali su umjerenu varijaciju dužine i djelomično podudaranje raspodjele dužine sastavnih vrsta. Ako te vrste, pri takvoj dužinskoj strukturi, uopće tvore zajednička jata, to može biti samo privremeno, jer bi se jata lako razbijala pri povećanju brzine kretanja ribe.

       Najposlije, na osnovi nekih akvarijskih iskustava pretpostavljeno je da je zajedničko formiranje jata srdele i šnjura (Trachurus sp.) samo privremeno.

      Slijedilo bi da je srazmjerno mali dio od mnogobrojnih miješanih uzoraka lovina pelagijskih riba dobijenih pomoću svjetla potjecao od permanentno koherentnih miješanih jata. Mnogi drugi miješani uzorci potjecali su vjero­jatno od agregacija ili privremenih, nepostojanih jata ili pak od stabilnih jata vrsta pomiješanih za vrijeme samog lova.

       Totalna dužina primjeraka pelagijskih riba ulovljenih pri demerzalnom lovu za vrijeme Ekspedicije »Hvar«, 1948. i 1949, kretala se od 4 do 37 cm, dok se ona srdele kretala od 8 do 19 cm, brgljuna od 10 do 20 cm, a skuše od 13 do 32 cm (tab. 3a). Naprotiv, odgovarajuće individualne totalne dužine pelagijskih riba iz miješanih lovina dubinskom vučom u srednjem i dijelom južnom Jadranu, u sezoni vučarenja 1954-1955, bile su manje i iznosile su od 8 do 26 cm, one srdele od 9 do 19 cm, brgljuna od 8 do 18 cm, a skuše od 15 do 26 cm (tab. 3c).

       Srednje vrijednosti totalne dužine obilnijih miješanih lovina pelagijskih riba vučom iz sezone 1954-1955. kretale su se od 11,1 do 17,6 cm, one srdele od 10,9 do 16,6 cm, a brgljuna od 11,3 do 16,4 cm (tab. 6, 7a  i  b). Te su lovine pokazale uglavnom umjerenu varijaciju dužine (standardne devijacije od 0,75 do 1,58 cm s jednom iznimkom) (tab. 6). Najviše vrijednosti standardne devi­jacije zabilježene kod njih bile su slične onima ustanovljenim kod lovina u kojima je bila zastupljena samo jedna vrsta. Na osnovi takve varijacije dužine i raspodjele dužine (sl. 2.2.2.1 i 3.2.2) pretpostavljeno je zajedničko grupiranje vrsta iz većeg dijela tih lovina, utoliko više što su lovine dobijene u hladnijem dijelu godine, kada je riba općenito slabo aktivna.