Ispitivanja ihtiobentosa u južnom dubokom Jadranu i mogućnosti njegova iskorišćavanja strukovima

Sažetak

       U toku dvogodišnjeg rada izvršena su kvalitativna i kvantitativna istraživanja batimetrijske raspodjele ihtiobentosa, na jednom profilu, u južnoj jadranskoj kotlini. Osim istraživanja ribljih naselja, postav­ljen je zadatak da se ispita i najprikladniji način lova na velikim du­binama, odnosno mogućnosti iskorišćavanja tih područja sa strane praktičnog ribarstva.

       Istraživani profil nalazi se južno od Dubrovnika, a obuhvaća du­bine od 100 do 1.200 metara, ili u dužini preko 30 milja. Taj profil po­dijelili smo, prema dubini, na devet stalnih položaja (zona), na kojima su vršene lovine. Kao sredstvo za lov odabrani su strukovi (parangali), jer je to najprikladniji alat, kojim je moguće loviti i u najvećim dubinama bez većih radnih sredstava i tehničkih poteškoća. Selektiv­nost lova jedini je veći nedostatak u radu pomoću strukova, koji se ne da u potpunosti ukloniti. Radilo se jednom standardnom garniturom strukova s raznim veličinama udica.

        Za vrijeme dvogodišnjeg terenskog rada izvršeno je 79 lovina po­moću 34.818 udica razne veličine. Pronađeno je 31 vrsta riba, a ulov­ljeno je 2.161 primjerak sa ukupnom težinom od 5.132,3 kg. Pored to­ga, izvršena je analiza mehaničkog sastava taloga na svim položajima profila.

       Od 31 na profilu nađene vrste, na selahija otpada 18, a na teleostea 13. Kvantitativno selahiji su zastupani sa 52% po broju primje­raka i 62% težinski. Teleostei su maksimalno zastupani na položaju 300 m (82,8% po broju individua i 75,5% težinski). Od te dubine nji­hov ulov pada, kako prema dubljim, tako i prema plićim područjima.

       Kvalitativni i kvantitativni sastav lovina, te ekologijski odnosi među vrstama i unutar vrsta, pokazuju na čitavom profilu očitu pra­vilnost, koja se odražava kao funkcija dubine. Kako je ihtiocenotski sastav lovina po položajima posljedica ekologijskih odnosa sviju vrsta među sobom i prema miljeu, u našem slučaju odnosa prema dubini, to će svaki položaj imati, manje ili više izražen svoj ihtiocenotski karakter u odnosu na ostale položaje profila. Tako, na osnovu dobivenih podataka čitavi profil možemo podijeliti na tri područja s obzirom na sastav naselja i to: prvo - pliće - područje od 100 do 300 m dubine, za koje su karakteristične vrste: Raja clavata L., Scyllium canicula  C u v., Mustelus vulgaris  M. H l e.  i Merluccius vulgaris           F l e m.

       Za drugo - srednje duboko - područje, t. j. za dubine od 400 - 800 m tipične su vrste: Centrophorus granulosus M. H l e, Polyprion cernium  V a l., Sebastes dactylopterus  G t h r., Phycis blennioides B l. S c h n. i Brama raji B l. S c h n.

      Za najdublje područje profila, tj. za dubine od 800 do 1.200 m tipične su vrste: Mora mediterranea  R i s s o, Spinax niger C l o q u e t. i Pristiurus melanostomus B p. (Ova posljednja je, u manjim količina­ma, lovljena i na manjim dubinama).

       U toku istraživanja pronađene su dvije, za Jadran nove vrste i to: Mora mediterranea  R i s s o  i Trachyrhynchus scabrus G t h r. Obadvije su lovljene na najdubljem području profila. Osim toga lovili smo, i to često u većim količinama neke vrste, koje su bile poznate kao vrlo rijetke, ili čije je postojanje u Jadranu bilo problematično.

       Pored dubine, koja se pokazala kao odlučujući faktor stanja i ras­podjele ihtiobentosa na našem profilu, uzeta su u obzir još dva faktora i to: mehanički sastav taloga dna i hidrografske prilike. Analiza taloga pokazala je, da se na položaju 100 m nalazi glineni pijesak, a na 300 m glinasta ilovača. Sve ostale probe, uzete na drugim tačkama profila, pokazale su glinasti sastav taloga. Probe su uzimane Petersenovim grabilom i Ekmanovom sondom. Pored toga, na dubini od oko 500 m je u više navrata izvučeno nekoliko čvrstih kamenih tvorevina, na osnovu kojih zaključujemo, da je dno na toj dubini, barem mjestimično pokriveno čvrstim kamenim korama. Postoji sumnja (ali se ni­kako ne može tvrditi), da ovakovo dno, bar donekle, utječe na sastav ribljih naselja na toj dubini.

       Smatramo da minimalne razlike u temperaturi i salinitetu pri dnu na većim dubinama, ne mogu biti uzrok (u svakom slučaju nisu bitan uzrok) ovakovog stanja i raspodjele ihtiobentosa na našem profilu.

     Ova opća, ekstenzivna ispitivanja dala su prvu orijentaciju o mo­gućnosti praktične primjene ribolova strukovima na znatno većim du­binama, nego što se to do danas prakticiralo pri istočnoj obali Jadrana.

      U tom smislu pokazala su se najinteresantnijim područja na dubinama oko 300, 500 i 700 metara.

      Utvrđeno je, da su strukovi s udicama br. 1 (najveće udice) poka­zali najbolji efekat ulova skoro na svim položajima profila. Prosječan ulov strukova s udicama br. 1 iznosio je na čitavom profilu 342,1 kg, na 1.000 udica. Najmanji prosjek postignut je na položaju 800 m, a iz­nosi 84 kg, a najveći na dubini oko 700 m, gdje prosječan ulov 1.000 udica br. 1 iznosi 1.099 kg. Tako visoki prosjek postignut je, jednim dijelom, ulovom nekoliko većih primjeraka vrsta: Hexanchus griseus  R a f.  i Carcharias glancus A g. Ali, ako i ne uračunamo težinu tih primjeraka, prosjek od 184,7 kg, još je uvijek veći od prosjeka ulova s ostalim udicama, koji se kretao do 139,3 kg.

      Između upotrebljenih vrsta riba kao mamca, najbolji rezultati su postignuti s vrstom Trachurus sp., te Merluccius vulgaris F l e m., ne­što slabiji s Box boops L. i Clupea pilchardus W a l b. Srdela, koja je inače poznata kao izvrstan mamac, nije mogla doći do izražaja, jer je najviše upotrebljavana na strukovima s manjim udicama, koje su se pokazale kao slabije u ulovu.

      Položaj 300 m važan je zbog vrste Merluccius vulgaris F l e m., kvalitetne bentonske ribe. Udio te vrste na području 300 m dubine za­uzima 82,5% po broju individua i 72,2% od težine cjelokupnog ulova na tom položaju. Prosječni ulov, postignut sa strukovima svih veličina udica iznosi 106 kg na 1.000 udica. Međutim, uzmu li se u obzir samo strukovi s udicama br. 1, prosjek iznosi 238 kg na 1.000 udica.

       Područje, koje obuhvata dubine od 500 do 700 m, ne samo da je zastupljeno kvalitetnim vrstama, već je i kvantitet ulova mnogo veći od onog na ostalim dubinama. Prosječan ulov 1.000 udica razne veli­čine na ovim dubinama je slijedeći: na 500 m 196 kg, na 600 m 229 kg i na 700 m 373,2 kg. Ako, pak, uzmemo u obzir samo udice, koje su pokazale najbolji ulov (udice br. 1), onda se taj prosjek osjetno po­većava i to: na položaju 500 m 336 kg, na 600 m 417 kg i na 700 m 1.099 kg (sve na 1.000 udica br. 1). Na posljednju vrijednost od 1.099 kg utječe nekoliko ulovljenih, većih vrsta morskih pasa, što se može, ali ne mora, smatrati kao slučajnost ulova, budući ta područja spadaju u domen njihovih staništa.

      Selahiji su na tom području zastupani u približno istom omjeru kao i teleostei. Od teleostea Polyprion cernium  V a l.  dolazi na prvo mje­sto po težini, zatim veći primjerci vrsta Merluccius vulgaris  F l e m, Conger vulgaris  C u v.  i dr. Od selahija prvo mjesto po težini zauzima Hexanchus griseus        R a f., zatim Centrophorus granulosus  M. H l e., Galeus canis B p.  i Carcharias glaucus  A g.

        Ovi rezultati nam, ipak, ne daju još konačnu sliku o bogatstvima pojedinih područja, u širem smislu, na bentonskim ribama, na osnovu kojih bismo mogli donijeti već sigurne zaključke o rentabilnosti praktičnog ribarenja u većim dubinama i u većem obimu. Zato su potrebni obilniji podaci sa mnogo većeg areala onih dubina, koje su pokazale dobre rezultate. Tako na pr. trebamo uzeti s rezervom rezultate o ulovu, koje smo dobili preračunavanjem na 1.000 udica (sa često mnogo manjeg broja udica). S druge strane, materijal, iz kojeg su bili izgrađeni strukovi nije odgovarao. Imali bismo manje gubitaka udica, a time i riba, da su udice bile pričvršćene lančićima, ili još bolje kad bi pramenovi bili od specijalnog čelika. Isto tako bilo bi potrebno da čitav struk bude izgrađen iz jos čvršćeg konopa, ili iz tankog čeličnog užeta, jer bi na taj način bio moguć mnogo češći ulov većih primjeraka morskih pasa.

       No, na osnovu postignutih rezulta, imamo ostvarenu bazu za prelaz na intenzivna istraživanja na najpovoljnijim dubinama, u najpovoljnije doba, s najpovoljnijim tipom struka, veličinom udice i mekom, što će dati konačni odgovor o stvarnim mogućnostima, koje se pružaju proširenju našeg privrednog ribolova ove vrste u dosad slabo iskorišćavanoj južnojadranskoj kotlini pod optmalnim uslovima, što ih ona u tom pogledu pruža.